Ana Katarina Sansević

Ana Katarina Sansević

Ana Katarina Sansević

Terapeut, voditelj radionica RAR

Moja formalna edukacija uključuje MIOC i diplomu na FERu, koji sam završila zbog dijela svoje osobnosti koji voli razumjeti uzroke i posljedice dokazljive u racionalnom svijetu. No istovremeno, oduvijek me privlačio i unutrašnji, emocionalni svijet koji je imao svoje zakonitosti koje nisam mogla tako jednostavno razumjeti. Najveća nepoznanica i moj osobni izazov bio je poremećaj hranjenja s kojim sam živjela 10-tak godina. Osjećaj disfunkcionalnosti u vlastitom životu i motivacija da to promijenim dali su mi ogromnu količinu strasti da se predano dam u samoistraživanje, nošena glavnim pitanjem: ”Zašto? Kako sam došla na to mjesto samodestrukcije? Kako izaći van? I ostati vani zauvijek?” Ta pitanja odvela su me do profesionalne 4-godišnje edukacije u Centru za Integrativni razvoj, u okviru kojeg završavam i  dvogodišnji poslijediplomski studij „Razvoj i integracija osobne moći, liderstva i seksualnosti“.
Kroz niz godina koje provodim u samoistraživanju, dobijam odgovore na svoja pitanja i postajem dodatno motivirana da svoje iskustvo proširim dalje. Tako započinjem svoju privatnu praksu, individualni i grupni rad. Glavni fokus mog rada su pitanja prihvaćanja sebe na svim nivoima, tjelesnom,emocionalnom, mentalnom i duhovnom. Započinjem i edukaciju kod Siegmara Gerkena – Core Evolution, tokom koje sve više upotrebljavam tijelo kao moćan alat samotransformacije. Iskustveno uviđam da je rad sa tijelom i njegovom ekspresijom jedan od najdirektnijih načina da promijenimo svoje emocionalne obrazce i da iste primijenimo i integriramo u svakodnevnicu. Pitanja kojima se trenutno bavim su kako se pobrinuti za sebe na način da budemo prema sebi mekani i nježni, a istovremeno autentični i u svojoj vlastitoj snazi. Kako biti istovremenu u kontaktu sa sobom i sa drugima, na način da mogu prihvatiti obje stvarnosti. Moj osobni put me proveo kroz snažno iskustvo šok-traume, PTSP-a, napadaja panika i iracionalnih strahova koji se mogu svesti pod zajedničku imenicu: Strah od smrti.
To iskustvo još uvijek integriram u sebi i ono što trenutno osjećam je poziv da ga iskoristim na način da produbim svoj rad kroz rad sa šok-traumom. Inspiraciju pronalazim u radu Petera Levina, koji je i sam svoj rad utemeljio na vlastitom iskustvu. Gradeći kapacitet za samo-regulaciju dolazim do ključa preživljavanja u modernom svijetu prepunom stresa, anksioznosti, noćnih mora, depresija, somatiziranih fizičkih simptoma i osjećaja bespomoćnosti koji su svi obilježja prolongirane traume. Kroz najveće krize svog života, kada sam ih svjesno prigrlila i prepustila im da me vode kroz moj život na konstruktivan način primjenjujući istovremeno alate koje sam u međuvremenu naučila, dobila sam najveće darove i iskusila sam da se kapacitet za Život doista može izgraditi. Zbog toga duboko vjerujem da svatko od nas ima potencijal da živi autentičan, ispunjen, radostan život. Bez obzira na količinu i težinu kriza s kojima se trenutno suočavali. Svaka kriza u našem životu je prilika za rast. Pitanje je samo što činimo s prilikom.