Program Osobni razvoj

Program Osobni razvoj je nastavak na program RAR i namijenjen je psihološki zdravim osobama koje se žele posvetiti vrlo konkretnom radu na svom daljnjem emocionalnom sazrijevanju te psihološkom i duhovnom razvoju. Program RAR nam je omogućio dobivanje uvida u najranija iskustva koja su nas odredila i koja su utjecala na: naše današnje funkcioniranje, na naš doživljaj svijeta, na našu sliku o sebi, stupanj životnosti, povezanost sa sobom, emocionalnu zrelost, kapacitet za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s drugima (partneri, djeca), kapacitet za roditeljstvo, cjeloživotno zdravlje, …itd. Osobni razvoj omogućava da to što smo sagledali kroz RAR gdje nismo zadovoljni u svom funkcioniranju i osjećanju, konačno počnemo i mijenjati kroz dublji rad na sebi.

Upis Programa Osobni razvoj

U OR se može ući isključivo nakon prođenog RAR-a. Program počinje u jesen u Zagrebu, Beogradu i Rijeci. Za sve informacije obratite se na info@ipd-center.eu.

Osobni Razvoj
Ukratko o programu OR

Rana emocionalna iskustva

Već sami uvidi i spoznaja o prošlosti naprave puno u nama, ali nam se tada otvara ideja koliko toga više puno možemo samo napraviti na sebi kroz program Osobni razvoj. Uvid u najranija iskustva nam otvara put do potisnutih emocija, emocionalnih rana, trauma, te prirodnih impulsa i reakcija na povrjeđivanja koje smo tada morali potisnuti, a koji nam danas mijenjaju doživljaj stvarnosti i zbog čega su mnoge naše percepcije i reakcije pretjerane. Ono što smo morali potisnuti postaje nešto čega se nesvjesno bojimo, jer je nepoznato, jer nosi iskustvo neproradljive boli ili straha, a mi kroz cijeli život nesvjesno nastojimo izbjegavati kontakt s tim. Ali to neće nikuda i nikada otići i nestati samo od sebe. Život nam stalno nosi situacije u kojima ti naši bolni prostori bivaju aktivirani, podižu naše pretjerane reakcije, a nama se čini da su drugi loši i krivi, da je život nekada nepravedan, jer nas toliko boli.

djetinjstvo i odraslost

Sposobnost samosagledavanja

Realnost je da su naši doživljaji stvarnosti i drugih, kao i naše reakcije na vanjske situacije određeni prijašnjim iskustvima kojih se ne sjećamo. Tek kada ”prepravimo” i proradimo ono što je ugravirano u našu podsvijest i što biva aktivirano kroz odnose s drugima, postajemo istinski slobodni. Često se nalazimo u situacijama da nam je partner izvor velike boli, da nas vlastito dijete izluđuje do kraja, da nas nepovoljne životne situacije bacaju u stanje fiziološkog stresa koji nekada aktivira bolesti. I ne znamo da je u biti problem u nama, jer je naš doživljaj stvarnosti iskrivljen i da stvari nisu toliko loše koliko nas boli. Ova činjenica je i dobra vijest jer onda je i rješenje u nama, a ne u partneru, djetetu ili životnim situacijama na koje nemamo utjecaj.
Uvjet da možemo napraviti nešto je sa sobom je postojanje svjesnosti i kapaciteta za pogledati u sebe i početi raditi na sebi kako bi popravili svoj iskrivljeni doživljaj stvarnosti i počeli preuzimati odgovornost za sebe i svoj život. Ako osoba nema sposobnosti samosagledavanja ovaj rad joj neće imati puno smisla, dok se kod onih koji imaju kapacitet pogledati u sebe otvara velika mogućnost napretka i daljnjeg sazrijevanja.

samosagledavanje

Emocionalna prorada

Kada dođemo u kontakt s potisnutim emocijama, za koje uglavnom nemamo pojma da nosimo u sebi, obično bivamo zgranuti silinom emocionalnog naboja koji smo nosili cijeli život i trošili nesvjesno životnu energiju da ga zadržavamo u sebi.
Potisnuta tuga, bijes, strah, sram…su kao mine na minskom polju i samo je pitanje kada će nam ih netko iz vana aktivirati. Rad na sebi podrazumijeva i otkrivanje tih emocionalnih mina koje nazivamo još i emocionalnim ranama. Emocionalnu proradu možemo smatrati sanacijom i demontažom mina, tako da polako osvajamo i upoznajemo te emocije, dozvoljavamo im ekspresiju, ovladavamo njima, zacjeljujemo emocionalne rane i tako minsko polje podsvijesti polako postaje livada za življenje vlastite životnosti.
Rad podrazumijeva otvaranje implicitne memorije koja pamti naša iskustva i priča nam kroz tijelo o tome kako nam je stvarno bilo. Sagledavanjem korijena naših današnjih problema počinjemo ih sasvim drugačije promatrati. Tada ono za što nas drugi kritiziraju, ili smatramo svojima manama postane nešto što ima svoje ime, za što znamo kada se je i kako razvilo i konačno shvatimo da to možemo mijenjati i ne moramo ostati takvi.

potiskivanje

Psihološki razvoj

Biti na van ono što smo unutra
Od uvijek negdje u sebi osjećamo sebe i znamo kavi smo to unutra. Samo rijetki uspijevaju živjeti na van ono što stvarno jesu u sebi, jer smo odgojeni da se prilagođavamo, odustajemo od sebe, da smo prikladni, uklopljivi i sve ono što bi drugi od nas, samo nismo autentični. Naučeni smo u najranijem periodu kroz odgajanje da naša autentičnost nije dobra, da zbog nje bivamo odbacivani, da je jeftinije biti onakav kakav im se sviđam. A onda odemo gledamo film i divimo se likovima koji mogu biti ono što jesu i živjeti svoju istinu pa nam je na trenutak bolje. No, da li stvarno moramo ostati zatvoreni u okvire u koje su nas strpali kad smo bili nemoćni i mali? Ili možda ipak smijemo pa čak i moramo biti svoji i autentični? Realnost je da imamo obavezu prema sebi biti ono što jesmo, ali se u tom procesu otvaranja neminovno moramo sresti opet s gore spomenutim strašnim i bolnim mjestima od kojih smo pobjegli u sigurnost prikladnosti i lažnosti. I opet se vraćamo na nužnost prorade emocija kako bismo mogli ići dalje u svom psihološkom razvoju.
U osnovi Osobni razvoj je proces izgrađivanja samoga sebe da budemo na van onakvi kakvi u sebi jesmo i kakvi bismo bili da smo imali sve potrebne uvjete za razvoj u ranom periodu.

izgradivanje-sebe

Biti na unutra ukorijenjen u Sebi

Tko sam ja? Što je ego, a što Jastvo (Self)? Važni pojmovi koje niti jedan verbalni opis ne može uprizoriti. Ono što mijenja ideju i znanje o ovim pojmovima je istinsko iskustvo jastva. Tema koja je oduvijek mistificirana u društvu, a pogotovo u znanosti i još od DeCartesa gurana u područje duhovnosti i religioznosti, u biti je vrlo konkretna i ljudska. U našem radu se razvojna i transpersonalna psihologija isprepliću s konkretnim duhovnim tehnikama i polako sjedamo sve više u sebe i postajemo svoji. Jungova rečenica da su svi problemi čovjeka u biti problemi ega nepovezanog sa Selfom (Jastvom), konačno kroz iskustvo dobije pravi smisao. Ono što čovjek može biti, on to mora biti i to nazivamo selfaktualizacijom ili samospoznajom (A. Maslow). Cilj Osobnog razvoja je upravo ostvarivanje napretka na ovom putu, sjedanje u Sebe nakon čega dolazi onaj predivni osjećaj da nam u biti nitko ništa ne može uzeti, jer uvijek imamo Sebe, a to je tako puno.

imam-sebe