Blog – Uzemljenje (i čemu nam ono služi?)

Što uopće znači pojam Uzemljenje?
Toliko ga puta koristimo u radu na sebi, da nam pojam sam po sebi nekako postane vrlo blizak i poznat, no da li točno znamo i osjećamo, što je to Uzemljenje?
I kakav je to osjećaj BITI Uzemljen?

Kontakt sa Zemljom

Zamislite svoja gola stopala na vrućem pijesku. Mokroj svježoj travi. Ili hrapavim hridinama pokraj mora. Zatvorite oči. Spustite pažnju u svoja stopala. Da li osjećate?
Kontakt.
Kontakt između stopala i Zemlje.
Uzemljenje je upravo to. Osjećaj kontakta između naših stopala i Zemlje. I naše obraćanje pozornosti na taj osjećaj. Uzemljiti se doslovno znači, povezati se sa Zemljom.

Ono što nam se svakodnevno dešava je, da i kada jesmo u fizičkom kontaktu sa Zemljom, ne obraćamo pažnju na njega. Nismo energetski u svojim stopalima. Što u konačnici opet znači da nismo uzemljeni.
Najjednostavnije rečeno, hodamo, a da nismo toga uopće svjesni.
Biti u kontaktu sa zemljom, osjećati kontakt i disati u tom kontaktu znači uzemljiti se.

Zašto je to bitno?

Upravo taj kontakt sa Zemljom je povezan s našim osjećajima ravnoteže, jasnoće, sigurnosti, discipline, uravnoteženosti, ustrajnosti, osobne snage, kapaciteta da se usredotočimo i fokusiramo. No ako vas ovo asocira da je to mjesto koje je statično, to nikako nije istina.

Uzemljenje je upravo baza za naš životni protok i za svu našu životnost, dinamičnost, spontanost, kreativnost, stvaranje, zainteresiranost za život!
Jer ako smo na stabilnom mjestu, sa tog mjesta možemo punim kapacitetom krenuti dalje i stvarati, kreirati svoj život sa zdravog mjesta.

Zamislite da želite skočiti sa visoke hridi u more. Što vam treba za stvarno dobar skok? Pretpostavljam dobra odskočnica.
Jer ako je stijena sa koje skačete klimava i nesigurna, vrlo je upitno gdje ćete skočiti i doskočiti.

Zemlja ili zrak?

Ako smo povezani sa Zemljom, to doslovno znači da ne „visimo u zraku“.
Na drugi način, mogli bi reći da uzemljeni ljudi stoje s obje noge na zemlji.
Pretpostavljam da ste puno puta čuli taj izraz.
Što to uopće znači? Stajati s obje noge na Zemlji?

To znači da osoba zna gdje stoji i time zna tko je ona. Uzemljene osobe znaju da jesu.

U širem smislu, uzemljenje predstavlja kontakt osobe sa osnovnom stvarnošću njene egzistencije. Ako je osoba uzemljena, to znači da je identificirana sa svojim tijelom i da ga osjeća, da svjesna svoje seksualnosti i da ju živi i da je u životu orijentirana prema pozitivnom užitku. Sve ove kvalitete nedostaju kod neuzemljenih ljudi koje su „visoko u zraku“, umjesto u stopalima.

Uzemljenje nas tjera da spustimo svoj centar ravnoteže, da se spustimo prema zemlji. To automatski povećava osjećaj sigurnosti. Što smo uzemljeniji, život i svijet je za nas sigurnije mjesto.

Često, kada je osoba jako uzbuđena (pozitivno ili negativno) ili ima puno frustracije i ljutnje u sebi, ima tendenciju energetski ići gore, u gornji dio tijela. “Odletjeti.”
Taj osjećaj “letenja” može nam dati osjećaj poletnosti, slobode, no on je samo privremen. Euforičan.
I istovremeno obojan strahom.
Jer ako smo stalno „gore“ bez obzira na uzbuđenje, uvijek postoji element opasnosti, opasnost od pada. I to je ono što ostaje kao stalni strah. Što ako padnem? A ne želim “pasti” da ne izgubim taj privremeni dobar osjećaj. No, ne možemo stalno biti “gore”. I zato je taj strah realan. Jer je dugoročno letenje bez uzemljenja nesigurno.

Letimo gore poput aviona, a i avion treba sletjeti i napuniti gorivo. Ako ne sleti, pasti će. To treba i nama.
Osjećaj sigurnosti se povećava i osjećaj straha smanjuje ako se osoba uzemlji i onda je sigurna na zemlji, fizički i emocionalno.

Što ne znači da s tog mjesta opet ne možemo poletjeti kada želimo.
Ako se ne uzemljujemo, pad će biti prisilan. I nakon mjesta euforije, doći će mjesto bez-životnosti.
Umora. Nepokretnosti. Možda čak I beznađa.

Poznato?

Ravnoteža

Sve na ovom svijetu ima tendenciju ka ravnoteži.

Ako nemamo vlastite granice i ne postavljamo si ih (iscrpljujemo se, dajemo svoju energiju na puno mjesta, stavljamo na sebe prevelika očekivanja, težimo perfekcionizmu, pod stresom smo…), ako ne znamo sami stati, doći će stanka u obliku fizičke ili psihičke neravnoteže.
Ako imamo puno ideja, ali nemamo snagu da ih iskreiramo jer nismo uzemljeni, cijeli život ćemo provesti u nadi da ćemo jednom nešto konačno ostvariti.
Ako imamo snagu za kreaciju i puno radimo, ali nemamo dovoljno vlastitih resursa za to i idemo preko svojih mogućnostu, posao će gubiti na kvaliteti a mi ćemo se sve više iscpljivati, unatoč kreativnosti i želji.
Ako smo stalno “gore” u uzbuđenju, jako aktivni, letimo cijelo vrijeme, sustav će se iscrpiti, energija će nam pasti i neko vrijeme ćemo biti nefunkcionalni i letargični. I tako u krug.

Sve što kreiramo mora biti utemeljeno na stabilnoj bazi, ako želimo da se naša kreacija materijalizira u fizičku stvarnost i da u njoj prevladava red, jednostavnost i ugoda (umjesto kaosa, opstrukcija i iscrpljenosti).

I zato je poželjno da se uravnotežimo.
I uzemljimo.

Po mogućnosti prije pada ?

Autor: Ana Katarina Sansević, član IPD tima

1 komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  • Lepa rekapitulacija, hvala puno. Majka zemlja je mesto kreacije, iz nje se sve rađa i u njoj nestaje. Ona će davati i oduzimati. Zajedno sa nebeskim ocem, oni su celina postojanja. Kada se nekome klanjamo, glavu naginjemo ka zemlji. Kada hoćemo da plešemo, dobro je daprvo osvestimo svoja stopala. Da prvo njih oživimo. Koliko je važno dobro spavati, kvalitetno i uravnoteženo jesti, biti okružen ljudima sa kojima smo u miru, toliko je važno i svakodnevno se uzemljivati, svesno tražiti taj kontakt. Sa poštovanjem : )

    Daniela

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.