ETIČKI KODEKS TERAPEUTA INTEGRALNE TJELESNO ORIJENTIRANE PSIHOTERAPIJE (ITOP)

UVOD

Etički kodeks postavlja standarde i pravila terapeutskog rada za završene psihoterapeute ITOP, savjetodavne terapeute kao i za polaznike Terapeutskog treninga (u daljnjem tekstu – terapeute). Svrha kodeksa je definiranje etičkih vrijednosti i principa profesionalnog rada terapeuta te zaštita interesa i pozicije klijenta koji je u terapeutskom radu.

Ciljevi etičkog kodeksa su:

– povećanje svijesti terapeuta o njihovoj odgovornosti, etičnosti njihovog rada i aktivno promišljanje o vrijednostima, principima kao i normama u radu,

– unaprjeđenje kvalitete i profesionalnosti u terapeutskom radu i poštivanje etičkih principa.

Svi polaznici TT-a i završeni terapeuti su dužni pridržavati se navedenih principa rada.

OPĆI PRINCIPI

Terapeut poštuje integritet, dostojanstvo i osobne vrijednosti pojedinca i teži zaštiti osnovnih ljudskih prava. Posvećeni su daljnjem unapređenju znanja o čovjeku i razvoju daljnjih terapeutskih vještina kao i neprestanom daljnjem radu na sebi.

U svom radu se trude zaštititi dobrobit onih koji su im ukazali povjerenje kao i njihovih bližnjih. U svom radu uvažavaju i poštuju predstavnike drugih profesija od kojih klijenti imaju usluge i u eventualnoj suradnji nastoje uz suglasnost klijenta pružiti potrebne informacije.

Odgovornost terapeuta je objektivnost, stručnost i briga za interese klijenta, a svoja znanja i kompetencije stavljaju u službu ovih vrijednosti.

 

ETIČKA NAČELA:

  1. Odgovornost

– Osobna odgovornost je osnovno etičko načelo u terapeutskom radu i sagledava se kao odgovornost terapeuta prema:

– samome sebi

– klijentu s kojim radi

– bližnjim osobama klijenta

– drugim kolegama i  suradnicima u radu

– IPD Centru ili drugim institucijama u kojima djeluje

– nacionalnom udruženju psihoterapeuta kojem pripada

– EABP-u i EAP-u kao međunarodnim udruženjima

– društvu i zajednici u kojoj djeluje.

– Terapeut je odgovoran da kontinuirano usavršava svoja znanja i neprestano radi na sebi kroz svoje terapije i supervizije. Dužan je voditi računa o svome osobnom integritetu kao osobe i terapeuta i dostojanstvu svoje profesije u društvu i suprotstaviti se svim oblicima pritisaka koji bi mogli kompromitirati etičke principe i profesionalnost u radu.

– Terapeut je odgovoran informirati klijentima o realnim mogućim rezultatima rada, financijskim i vremenskim uvjetima, povjerljivosti u radu, odgovornosti klijenta u radu i pravu klijenta na izražavanje eventualnog nezadovoljstva.

– Terapeut je odgovoran procijeniti svoje kompetencije za rad s određenim klijentom kao i spremnost samog klijenta na terapeutski rad.

– U slučaju da procjenjuje kako se ne osjeća kompetentnim za rad s određenim klijentom ili sagledava da klijent nije spreman za rad, terapeut je odgovoran da završi i prekine terapeutski odnos na primjeren način i eventualno uputi klijenta na drugog terapeuta ili stručnu osobu.

  1. Dobrobit klijenta

Terapeuti su dužni voditi se načelom da je njihov rad posvećen dobrobiti klijenta, ali terapeutova uloga nije da spasi klijenta i u radu su dužni uvijek poštovati slobodnu volju klijenta što on želi sa sobom u terapijskom radu i životu.

–  Terapeuti trebaju procijeniti da li je njihov način rada primjeren za određenog klijenta i po potrebi ga uputiti na drugog terapeuta ili stručnu osobu.

– Terapeut za svoju uslugu prima određenu naknadu od klijenta, ali ima pravo po svojoj procjeni i ponekada radit pro bono, ili za nižu cijenu od uobičajene.

– U cilju osjećaja sigurnosti klijenta i profesionalnosti terapeuti su dužni pridržavati se pravila diskrecije i tajnosti o svim informacijama dobivenim kroz terapeutski proces i ne iznositi ih pred drugim osobama.

 

  1. Odnos s klijentom

– Terapeut je dužan izbjegavati dvojne ili višestruke odnose s klijentom i njegovati primarno profesionalni terapeutski odnos. Terapeut treba jasno razlikovati svoje osobne privatne ili druge ljudske ideje, dobre namjere i želje od profesionalnih standarda i principa i u svom radu se držati primarno načela profesionalnosti.

– Terapeut ima pravo postaviti jasne granice u terapeutskom radu kako bi zaštito i sebe, druge i klijenta od neadekvatnog ponašanja klijenta.

– U svom radu terapeut nikako ne smije iskorištavati svoje klijente materijalni, emocionalno, psihološki ili financijski. Romantični i seksualni odnosi s klijentima, kao i razni oblici seksualnog uznemiravanja klijenta komentarima, gestama ili neprimjerenim fizičkim kontaktima se smatraju nedopustivim i povredom etičkog kodeksa.

– U svom radu terapeut ne smije davati savjete, sugerirati klijentu što da radi, implementirati mu ideje, imati poriv da ga ”popravi”, pretpostavljati što je najbolje za klijenta, praviti se da ima sve odgovore i da može učiniti da problemi nestanu.

– Terapeut ne smije na bilo koji način kontrolirati i usmjeravati stavove i ponašanje klijenta.

– Uloga terapeuta je podsjetiti klijenta da samo on zna što je najbolje za njega i voditi ga ka toj spoznaji povezujući ga sa njegovim unutarnjim znanjem, podsjećajući ga da nije slomljen i da je uspio preživjeti svoje povrede.

– Klijent ima pravo u svakom trenutku prekinuti terapijski rad i njegova želja se mora poštovati. Terapeut može pozvati klijenta na slobodno izražavanje svojih razloga u cilju čistih odnosa i jasnog izražavanja klijenta, ali bilo kakvo inzistiranje da se nastavi rad smatra se neetičnim.

  1. Povjerljivost

– Temeljno načelo terapeutskog rada je poštovanje povjerljivosti informacija iznesenim u terapijskom procesu koje vrijedi neograničeno.

– Terapeut je dužan po potrebi informirati klijenta o zakonskim granicama povjerljivosti kada se može primijeniti izuzeće od načela povjerljivosti u slučaju da se radi o informacijama potencijalno opasnim za samog klijenta, druge ljude ili javnost općenito kao i u slučaju zvaničnog zahtjeva suda.

– U tim situacijama terapeut mora nastojati održati ravnotežu između načela povjerljivosti i moralne dužnosti prema drugim ljudima, čovječanstvu i važećim zakonima.

  1. Stručnost

– Terapeuti su dužni stalno održavati visoku razinu svoje stručnosti i kompetentnosti kroz daljnja usavršavanja i edukacije kao i ustrajan rad na sebi. U svom radu pružaju usluge samo u onim područjima rada s klijentima koja su pokrivena njihovom edukacijom i koriste znanja i pristupe koje su stekli obukom i osobnim iskustvom.

– Kao terapeuti su obavezni imati kontinuirane supervizije pogotovo kada u svom radu trebaju dublje pojašnjenje ili postoji sumnja da se radi o aktiviranju svoje osobne tematike.

– Ukoliko terapeut procijeni da se ne osjeća dovoljno stručan za rad s određenim klijentom dužan je potražiti konzultativnu pomoć starijih i iskusnijih kolega.

– Terapeuti poštuju druge modalitete i principe rada uvažavajući stav da je svaki terapeutski pristup dobar za određene klijente u određenom trenutku i fazi života i nosi značajan dio istine i znanja o čovjeku.

– Po potrebi su spremni za suradnju s drugim strukama i stručnim osobama u cilju dobrobiti klijenta.

  1. Profesionalni odnosi

– Ovaj kodeks definira principe suradnje i profesionalne komunikacije između samih terapeuta i drugih stručnih osoba. Odnosi podrazumijevaju uzajamno uvažavanje i dužno poštovanje potreba, kapaciteta, sposobnosti i drugih obaveza kolega i komunikaciju temeljenu na iskrenosti, otvorenosti i povjerljivosti.

– Ako je klijent nastavio rad s drugim terapeutom, ovaj drugi ne procjenjuje, komentira (pogotovo ne s negativnom konotacijom) rad prvog terapeuta pred klijentom, ali ima pravo prikupiti informacije o dosadašnjem radu klijenta od njega samog, ili uz dozvolu klijenta i od prethodnih terapeuta.

– Ako između terapeuta postoji suradnja u rad s određenim klijentom, iskusniji terapeut ima etičku obvezu prema mlađem terapeutu. Ako je u pitanju supervizijski odnos obavezan je da mu pruži savjetodavnu pomoć, podršku, omogući učenje, facilitira profesionalni i osobni razvoj te svojim autoritetom stoji iza mlađeg terapeuta. Mlađi terapeut je dužan poštovati i uvažavati stručna usmjeravanja iskusnijeg terapeuta.

– Ako terapeuti znaju za određeni etički propust ili prekršaj drugog terapeuta nastoje problem riješiti neformalno skrećući pažnju tom terapeutu na neadekvatnost u radu uz vođenje računa o pravu na povjerljivost. Ako se uspostavi da neformalni pristup nije doveo do poboljšanja terapeuti su dužni skrenuti pažnju Etičkom povjerenstvu IPD Centra na neadekvatnosti u radu terapeuta.

– Terapeutski tim IPD Centra je dužan pružiti podršku i zaštitu terapeutu koji bi se našao na udaru neosnovanih pritužbi, pritisaka i ocrnjivanja od strane drugih lica.

U skladu s novim spoznajama i uvidima ovaj etički kodeks podliježe daljnjem usavršavanju i razvoju.