“Stojim na stanici i promatram ljude, potpuno odsječen od vremena i ostalih događanja. Dolazi tramvaj koji naprasno prekida taj tok. Odvezem se do destinacije i nastavim s uobičajenim radnjama tog dana.”

Jednoga dana primijetim da to radim i da je zanimljivo. Hm, puno upitnika. Što me to privlači kod promatranja ljudi? Što me to privlači kod raspravljanja o životu?

Taman u to vrijeme sam upisivao fakultet i nakon neuspješnog pokušaja da postanem odvjetnik nakon 2 god prekidam s tim izletom i  upisujem učiteljski fakultet. To je bio početak puta upoznavanja funkcioniranja ljudskog organizma kroz njegov razvoj.

U radu s djecom sam susretao zaigranost, životnu radost, tugu, ljutnju, jednostavnost, sebičnost, suosjećanje, privrženost, potrebitost. I svemu tome bio izložen. Naučio sam i shvaćao da trebam imati razumijevanje za sve, ali za neke stvari nije išlo. Baš me izbacivalo koliko god se trudio. To me je zainteresiralo pa sam kroz radionice za učitelje tražio odgovore.

U kombinaciji sa tim iskustvom, partnerskim odnosom i to što ću postati tata, okrenulo me prema unutra. Što ja mogu napraviti za sebe, odnos sa suprugom i svoje dijete da budem “bolji”.

Kada sam postao roditelj upisao sam program Centra Prirodno roditeljstvo i od tog trenutka odgovaram na pitanje tko sam sve JA  i kroz te odgovore pratim odnos s ljudima i sve što se u njima nalazi.

Danas završavam 6. godinu i program Terapeutskog treninga. Također sam iskusio razne radionice tjelesne psihoterapije, a istaknuo bi radionice i inteziv iz Bioenergetike kod Olafa Trappa.

Kroz takav iskren odnos sa sobom gradim i odnos prema klijentima na mjestima gdje se možemo sresti.