Moja osobna katarza, koju sam proživio već u 23. godini života, navela me je da si postavljam gomilu pitanja koja su u mojoj okolini bila rijetka, neuobičajena i neočekivana. Kako bih došao do nečeg konkretnijeg, nečeg što bi me moglo (donekle) zadovoljiti i nahraniti moju spoznajnu glad, odgovore na ta pitanja krenuo sam tražiti dalje od razine meni poznatog i vidljivog horizonta.
Ta me moja katarza potakla (možda bolje rečeno, prisilila), da već u toj dobi revidiram sve, ali baš sve čega sam tada bio svjestan. Pa sam tako, korak po korak unazad, analizirao svaki pojedini obrazac koji sam vrtio i po kojem sam do tada živio. Pokušao sam odbaciti sve s čime sam bio nezadovoljan, te sam donio čvrste odluke da takve, loše obrasce više nikada ne recikliram i da ih trajno izbrišem iz svog sustava. Životne okolnosti su mi tada, slučajno, bile podržavajuće. Imao sam, srećom, više nego dovoljno slobodnog vremena i mira za svo to “kopanje” i “hrvanje” s nekim neželjenim sobom. Svi su me ti procesi doveli do nekog novog,
poboljšanog i meni puno prirodnijeg sustava (osobnih) vrijednosti i neko sam vrijeme bio u miru, kako sa sobom, tako i s okolinom. Mogao sam se posvetiti svjetovnim i drugim životnim izazovima …

S vremenom sam polako počinjao uviđati da mi neke moje odluke i ponašanja baš uvijek i ne idu na ruku i da sam ponekad sam sebi najveći neprijatelj. Takvih je uvida postupno bilo sve više i više … ali, do tada sam te nove obrasce funkcioniranja – programe, već bio toliko dubinski usvojio i živio po njima, da ih više nisam mogao lagano i jednostavno promijeniti. Isti je princip vrijedio i za neke još dublje i još starije programe kojih sam sve više
postajao svjestan … Tako sam, nakon kraćeg vremena mira sa sobom i u sebi, opet morao krenuti u potragu, opet za odgovorima, opet na čudna, ali sad već ne toliko rijetka i neočekivana pitanja…

Tada sam se razletio na sve strane, u potrazi za svime što mi je pružilo nadu da će mi dati bar neki od odgovora. Dolazio sam u doticaj s cijelom lepezom raznih i šarenih alternativnih, old school, new age i inih filozofija, pravaca, krivulja, sustava i svjetonazora. Od korisnijih i dražih u toj fazi mog rasta, izdvajam QuantUM program radionica osobnog razvoja, drage mi voditeljice Katarine Pavliše. Taj program mi je omogućio da još jednom nađem neku novu razinu mira u sebi i sa sobom, da osjećam da za neke stvari znam kako i zašto, da JESAM sa smislom …
Slijedilo je uplovljavanje u bračnu luku, koje je za mene bio nadasve radostan i veseo čin i lijepa promjena mog intenzivnog momačkog života. Očekivao sam realizaciju raznih, svjesnih i nesvjesnih očekivanja i bračnih stereotipa. Meni je bračna luka u početku bila mirno mjesto, zaštićeno od raznih vjetrova i oluja, mjesto sigurnosti i prepuštanja, nirvana 🙂

Kada smo supruga i ja s veseljem očekivali dolazak najvećeg blagoslova i najveće promjene u životu, našeg prvog djeteta, sina, bilo nam je jasno, kao dobar dan, da mu želimo pružiti sve što možemo, sve što je nama nedostajalo i sve što osjećamo da mu može biti potrebno. U potrazi za nekim pristupom roditeljstvu koji bi bio usklađen s našim vibracijama, koji bi polazio od razumijevanja djeteta i djetetovih potreba, pronašli smo i upisali program Prirodno roditeljstvo. Tu počinje moja priča s IPD centrom…

Nešto što je počelo nevino kao „kako biti bolji roditelj“ se, za mene relativno brzo, pretvorilo u „tko sam ja zapravo?“. Opet poznata tema, ovaj put na jedan sasvim noviji i sveobuhvatniji način. Kasnije, i kroz program Osobni razvoj, dobio sam nemjerljivo više od adekvatnog roditeljstva, shvaćanja djece i načina pristupa djeci. Dobio sam pristup dječjim i neodraslim dijelovima sebe, dijelovima s kojima, do tada, nisam bio u takvom, bliskom kontaktu, dijelovima koji su trebali sve i svašta i koji su pričali jednu sasvim svoju priču …

Završetkom 4. godine Osobnog razvoja, osjećao sam zahvalnost i ispunjenje što sam završio jedno, meni intenzivno i transformativno putovanje i sreću za sve što sam iskusio, dobio i spoznao. I dalje pokretan (samo)spoznajnom glađu te potaknut mišljenjima dragih mi mentora, odlučujem ići i dalje, te u IPD centru upisujem TP i TT edukacije i školujem se za terapeuta. Tijekom tih edukacija otkrivam dublji smisao rečenice mog mentora: „Tek sada počinje pravi rad na sebi.“.
Uspješno završavam navedene edukacije i paralelno radim kao terapeut praktičar. Od 2019. godine sam aktivan kao terapeut, vodim individualne, (uživo i on-line) i couple terapije, te sudjelujem u radu IPD tima, prvo kao edukant u sklopu Voditeljskog treninga, a od 2022. godine, i kao voditelj, član IPD tima. Osim u IPD centru u Zagrebu, individualne terapije radim i u Ljubljani te u Samoboru gdje i živim.

Privatno, imam dvoje djece, ženu i psa te se bavim i jednim svojim privatnim poslom koji sam pokrenuo 2009. godine.
Ako Vam je moja priča zavibrirala, tu sam, javite se, biti će mi drago da se upoznamo i skupa istražimo kako dalje …

marijan@ipd-center.eu
+ 385 (0)91 44 00 434