IPD je ujedno i centar osobnog razvoja i škola Integralne tjelesne psihoterapije i kao takva član Europske asocijacije za tjelesnu psihoterapiju (EABP).

EABP.

Općenito rad Centra je posvećen daljnjem emocionalnom, psihološkom i duhovnom sazrijevanju čovjeka što skraćeno nazivamo osobni razvoj. Integracijom suvremenih spoznaja iz neuroznanosti, kliničke i razvojne psihologije, transpersonalne psihologije, interpersonalne neurobiologije, suvremene teorije attachmenta ili teorije regulacije afekta, bioenergetike i znanja iz tjelesno orijentiranih psihodinamskih pravaca dobiva se cjelovitija slika o čovjeku. Ona nam omogućava sagledavanje njegovih potencijala, ali i korijena unutarnjeg nemira i nezadovoljstva, emocionalnih boli i različitih psiholoških  problema koje muče prosječnu zdravu osobu osobu. Razumijevanjem uzroka nezadovoljstava sobom i životom lakše se dolazi do učinkovitog iznalaženja pristupa koji omogućavaju njihovo razrješenje. Suvremene znanstvene spoznaje jasno ukazuju da razni psihološko-emocionalni i drugi problemi koje doživljavaju odrasle osobe imaju svoj korijen u ranom periodu kojeg se ne sjećamo. Zbog nesvjesnog otpora društva i pojedinca prema preuzimanju odgovornosti za probleme, desetljećima je ideja da su geni krivi za sve bila odlična izlika da se tu ništa ne može promijeniti. Suvremena teorija attachmenta i spoznaje iz interpersonalne neurobiologije i tjelesno orijentiranih psihodinamskih pristupa nam dokazuju da sa sistematskim i dubokim radom na sebi možemo početi oblikovati i razvijati sebe u cilju ostvarenja svojih ljudskih potencijala: ispunjenog života, snažnog osjećaja sebe, dobre emocionalne samoregulacije, izgradnje dobrih odnosa i življenja punim plućima.

Što osobni razvoj nije

U želji da bolje definiramo što je osobni razvoj i što radi Terapeut osobnog razvoja biti će praktično da ovdje naglasimo distinkciju od onoga što osobni razvoj nije, a s čime se najčešće komparira i miješa.
– Osobni razvoj nije namijenjen liječenju psiholoških bolesti. Time se bavi psihijatar, liječnik koji je nakon studija medicine završio specijalistički studij iz psihijatrije i bavi se dijagnosticiranjem mentalnih bolesti i njihovim liječenjem najčešće uz pomoć lijekova – psihofarmaka.
– Osobni razvoj nije razgovor i savjetovanje o psihološkim problemima. Time se bavi psiholog koji je završio studij psihologije kroz koji je, između ostalog, učio o ljudskom ponašanju, emocijama, motivaciji, učenju, inteligenciji, percepciji i sl.
– Osobni razvoj podrazumijeva kompleksniji i predaniji način rada od odlaska na klasičnu psihoterapiju na koje idemo kada imamo određene psihološke i emocionalne probleme odabirući neku od više stotina terapeutskih tehnika od kojih su kod nas najzastupljenije kognitivno-bihevioralna, geštalt, kibernetika, sistemska psihoterapija, psihoanaliza i sl. Pri tome ne moramo biti zainteresirani za upoznavanje korijena svojih problema i po rješenju nekog problema nakon određenog broja terapija prestajemo s daljnjim radom. Psihoterapeut je stručnjak koji se, nakon prethodno završenog temeljnog studija (psihologije, medicine i socijalnog rada.), još 4-5 godina dodatno educirao za psihoterapeuta neke od psihoterapeutskih škola. Osobni razvoj je nešto što nikada ne prestaje kada jednom krenemo s tim radom na sebi.

Što je u biti osobni razvoj

Osobni razvoj je u osnovi dovršetak inhibiranih ranih razvojnih procesa koji su se trebali odvijati unutar ranog attachmenta djeteta s roditeljima, primarno majkom, kao i razrješavanje ranih traumatskih iskustva kojih u pravilu nismo svjesni mada nam danas određuju kvalitetu života, zdravlje, a ponekada i dužinu života. Rani attachment (privrženost) je nešto puno dublje od odnosa bliskost i privrženosti ili psihološko emocionalnog stanja djeteta i roditelja. Kvaliteta attachmenta (privrženosti) određuje cjelokupno stanje organizma djeteta, odnosno determinira neurološko i biokemijsko stanje tijela-organizma, ili bolje rečeno, tjelouma (bodymind) djeteta. Dnevne promjene u kvaliteti attachmenta s roditeljima podrazumijevaju trenutne promjene u neurofiziologiji tijela djeteta, promjene u muskularnoj hiper ili hipo aktivaciji i u funkcioniranju autonomnog živčanog sustava. Stoga dominantne tendencije u kvaliteti ranog attachmenta i određeni stilovi attachmenta postaju oblikujući faktor za razvoj i cjeloživotno funkcioniranje neurofiziologije organizma. Kvaliteta attachmenta formira kroz život prevladavajuća stanja u tijelu koja određuju ljudsko emocionalno stanje koje zatim određuje ljudsko psihološko stanje što determinira načine doživljavanja svijeta i drugih, načine razmišljanja i na kraju samog ponašanja osobe. Ako želimo duboko transformativno i uspješno raditi na problematikama odraslih ljudi koje su u pravilu izvorno nastale kroz iskustva ranog attachmenta, važno je djelovati na onoj razini gdje je smješten problem, a to je razina neurofiziologije organizma ili kako to kolokvijalno zovemo razina tijela.

Najvažnija informacija o kojoj se još nedovoljno zna u društvu je da na kvalitetu attachmenta, a time i na cjeloviti razvoj djeteta najviše utjeće roditeljevo (mamino) unutarnje emocionalno stanje kao i sposobnost da bude psihološki prisutna, a ne određeno ponašanje roditelja ili dobre metode odgoja kao što se uobičajeno misli.

 

Veza tjelesno orijentiranih psihodinamskih pravaca i osobnog razvoja

Tjelesno orijentirana psihoterapija je u biti organizmu i neurofiziologiji odnosno implicitnoj tjelesnoj memoriji i tjeloumu orijentirana psihoterapija. Upravo zbog toga je toliko moćan ovaj rad jer se fokusira na onaj jedini dio nas koji pamti našu ranu ineterpersonalnu povjest i pohranjuje iskustva koja su nas odredila, a to je naše tijelo, tj. implicitna i stanična memorija koja duboko ispod svijesti, prikrivena obrambenim mehanizmima ega upravlja našim doživljajem stvarnosti i našim cjeloživotnim ponašanjima i odlukama.
Tjelesno orijentirani biodinamski koncepti koji su osnova našeg rada u Osobnom razvoju (Integralne tjelesno orijentirane psihoterapije) su u biti karika koja objedinjuje znanja o čovjeku podijeljena u različite znanosti koje u praksi ne uspijevaju dovoljno surađivati i međusobno se razumjeti. Oni su kao ljepilo koje povezuje i integrira znanstvene spoznaje o svim dimenzijama čovjeka tako što rade fiziologizaciju i biologizaciju psihologije, psihologizaciju somatske medicine i anatomije kao i demistifikaciju i utjelovljivanje ljudske spiritualnosti. Kroz njih sagledavamo kako rani interpersonalni odnosi (objektne relacije) formiraju podsvijest koja s neurologijom i fiziologijom tijela čini jednu cjelinu (tjeloum) te kako utjelovljena podsvijest oblikuje ljudsku psihu, način percipiranja, razmišljanja, ponašanja i odlučivanja kao i osoban odnos prema čovjeku inherentnoj spiritualnosti. Oni nam omogućavaju da sagledamo kako interpersonalna iskustva iz ranog perioda ostaju ugravirana u neurologiji i biologiji ljudskog organizma, utječu na formiranje oblika tijela te postaju osnova na kojoj se razvija psihološki aparat čovjeka. Fascinantne su suvremene spoznaje koliko kvaliteta ranog attachmenta kasnije utječu na cjeloživotno zdravlje te kvalitetu i dužinu života osobe. Ta znanja možemo sada staviti u funkciju unutarnje transformacije i unaprjeđivanja kvalitete svog života čime si i bavimo u IPD Centru kroz naše programe.

Moramo biti svjesni činjenice da će naše provizorne ideje u psihologiji vjerojatno jednog dana biti bazirane na organskim substrukturama.   S. Freud

Kome je namijenjen osobni razvoj

Osobni razvoj je namijenjen isključivo psihološki zdravim osobama koje žele dublje upoznati i razumjeti sami sebe, kroz višegodišnji transformativni rad na sebi poraditi na svom daljnjem psihološkom, emocionalnom i duhovnom sazrijevanju i preuzimanju odgovornosti za svoj život. U tom procesu su zainteresirani za spoznavanje i razumijevanje kako se i kroz koja rana i ostala iskustva formirala njihova sadašnja osobnost i kako i zašto se sada kroz program rada na sebi događa promjena u njima, što dobivaju kroz prateću edukaciju. Terapeut osobnog razvoja je prošao šestogodišnji program treninga i edukacije za Terapeuta osobnog razvoj uz obavezni intenzivni transformativni rad na sebi koji objedinjuje suvremene spoznaje iz neuroznanosti, objektnih relacija, interpersonalne neurobiologije,  suvremene teorije povezanosti ili teorije regulacije afekta, kliničke psihologije, bioenergetike kao i znanja i iz tjelesno orijentiranih psihodinamskih pravaca koji daju holistički uvid u čovjeka i njegovu problematiku. Sve ove kognitivne spoznaje je prošao i doživio iskustveno kroz duboki individualni i grupni rad na sebi što je jako velika razlika od samo intelektualnog razumijevanja navedenih tematika koje se dobiva kroz klasičnu edukaciju.
Terapeut osobnog razvoja je kroz najmanje šest godina treninga i edukacije intenzivno radio na rješavanja svoje osobne problematike (koju imaju svi normalni ljudi), proživio veliki broj svojih dubokih emocionalnih prorada kroz procesni rad kao i potreban broj supervizija što mu omogućava da kasnije u radu s klijentima bude staložen, prisutan, posvećen te da ne unosi svoju problematiku u rad s klijentima.

Zadivljujuća je hipoteza da ste vi, vaše veselje i tuga, vaše pamćenje i ambicije, vaš doživljaj vas samih, vaša slobodna volja, u stvari, ništa više do rezultat ponašanja ogromnog broja živčanih stanica i s njima povezanih molekula.  F. Crick, 1994.

Što radi Terapeut ITP-a

Terapeut ITP-a je kroz najmenje šest godine edukaciji rada na sebi ovladao znanjima koja mu omogućavaju da čovjeka doživljava integralno kao psihološko, emocionalno, tjelesno, socijalno i duhovno biće i razumije korijen i rješenje uobičajene ljudske problematike na svakom od spomenutih nivoa funkcioniranja i postojanja čovjeka. Kroz edukaciju i trening je dobio znanja o organizaciji i razvoju ljudske psihe, funkcioniranju tjelouma (bodyminda) i njegovom formiranju kroz spoznaje iz interpersonalne neurobiologije, poznaje anatomiju i fiziologiju ljudskog tijela, ljudski energetski sustav kao i aktualne znanstvene spoznaje o ranoj razvojno-odnosnoj traumi i radu s njom. U svom radu nije ograničen određenim zadanim tehnikama i pravcima nego po potrebi klijenta integrira i koristi različite pristupe i tehnike držeći se Etičkog kodeksa IPD Centra  i znajući da su on kao osoba i odnos koji ima s klijentom ključni za napredak klijenta. Za terapeute ITP-a je najvažnija osobna prorađenost, posvećenost klijentima i educiranost potrebna za cjelovito razumijevanje čovjeka.

Svjesni um nije ishodište ili izvor ljudskog ponašanja; zapravo, nagoni se nesvjesno aktiviraju, a uloga svijesti je da bude čuvar i daje smisao nakon što se akcija dogodila. Michael Gazzaniga, 1985., Wagner, 2002

Terapeut
Više o osobnom razvoju

Naš Centar je deset godina kroz stalnu edukaciju i razradom kroz praksu objedinjavao i sistematizirao ta znanja i razvio konkretan transformativni program rada na sebi koji nazivamo Osobni razvoj. Name, kada sagledamo koji su bili preduvjeti cjelovitog razvoja budućeg čovjeka tijekom ranog perioda i sagledavanjem posljedica nemanja istih, postaje jasnije kako se može pomoći čovjeku u razrješavanju uobičajenih problema prosječnog pojedinca i nastavku daljnjeg razvoja i ostvarenja njegovih potencijala.

Osobni razvoj

Neka od područja u kojima možemo ostvariti pomak na bolje kroz rad na sebi su najčešće: problemi u partnerskim odnosima, osjećaj nesigurnosti i nevrijednosti, perfekcionizam, radoholičarstvo, unutarnji nemir, noćne more, nepovjerenje u sebe i život, nemanje sebe, nesposobnost da se zauzmemo za sebe, bezvoljnost, ovisnosti raznog tipa, nedostatak roditeljske kompetencije, otupjelost i slab kontakt s emocijama, nesposobnost za proradu snažnijih emocija, slab kontakt sa samim sobom, nemanje jasnog osjećaja sebe, preplavljivanje emocijama, anksioznost, napadaji panike, nemanje unutarnje motivacije, nemanje sjećanja i slabo pamćenje, smanjena koncentracija ili vrtoglavice, autodestruktivna ponašanja, nevoljenje sebe ili narcisoidnost… i sl. To su samo neke od niza posljedica loših, ili nedovoljno dobrih iskustava iz ranog perioda što danas nazivamo rana razvojno-odnosna trauma.

inner childs

Da bismo ih razriješili moramo se vratiti u period kada su povrede i nastajale (”mjesto zločina”, Alice Miller) i raditi na onom dijelu nas koji sve to pamti, a to je naše tijelo (B. van der Kolk). Implicitna, tjelesna ili stanična memorija su samo različiti nazivi koji ukazuju da je cijela povijest naših iskustava sa svijetom, a pogotovo ona najranija ugravirana u naš neurološki sustav (Dr. Allan Schore), pohranjena u našim stanicama (Dr. Candance Pert), potisnuta u našoj podsvijesti (C.G. Jung, S. Freud), sadržana u organizaciji dubljih dijelova mozga (Dr. A. Damassio, Dr. B. Perry) sastavni dio našeg energetskog sustava (A. Judith, B. Brennan). Ako želimo raditi na sebi s ciljem, ne samo da otklonimo probleme, nego da sagledamo zašto ih uopće imamo i kako nam je to stvarno bilo, te možda koji je smisao toga što smo tako prošli u životu, onda moramo implicitno pretvoriti u eksplicitno (Dr. Daniel Siegel).

unutarnje dijete

 A ako želimo ostvariti promjenu na toj dubokoj razini tjelouma gdje su pohranjeni somatizirani podsvjesni programi onda moramo raditi na tijelu, bazičnim impulsima, afektivnim sustavima (J. Panksepp) i ne ostati samo na kognitivnoj, bihevioralnoj i emocionalnoj razini. U ovom pristupu nema instant rješenja i ovaj rad zahtijeva godine, ali rezultati su više nego očigledni u većem unutarnjem miru, boljoj emocionanoj samoregulaciji, snažnijem osjećaju sebe, boljoj slici o sebi, sposobnosti za preuzimanje odgovornosti i općenito većem stupnju zrelosti. U biti postajemo sve više onakvi kakvi bismo bili da nije bilo povreda i zanemarivanja u ranom periodu, polako dovršavamo svoje zaustavljene emocionalne i psihološke razvojne procese te otklanjamo posljedice rane traume koje nam onemogućuju da živimo svoje potencijale punim plućima i budemo potpuno svoji.

imam-sebe