ITP_bezgodina
Sadržaj programa treninga i edukacije za psihoterapeute ITP-a:

Trening i edukacija iz Integralne tjelesne psihoterapije (ITP) traje najmanje šest godina i program sadrži četiri razine edukacije i treninga s ukupnom satnicom:
1900 sati studija – iskustvenog i teorijskog učenja o praksi i teoriji ITP-a, osobnog psihoterapijskog rada, supervizija, kliničke prakse (rada s klijentima) i fakulativnog programa (prosječan broj sati – 300)
1300 sati obaveznog strukturiranog programa (programski sat 45 min)

Za diplomu terapeuta ITP-a je neophodno imati:
– min 300 sati osobnog psihoterapijskog iskustva od čega: min 100 sati individualnih terapija, 150 sati grupni procesni rad kroz redovni program i min 50 sati kroz fakulatativni program
– min 150 sati supervizija od čega min 40 sati individualnih
– min 300 sati praktično usavršavanje ili klinički rad – rad s klijentima individualno ili s grupom pod supervizijom kroz min 3 godine.
Apsolventski status nakon završenog programa tj. status terapeuta u treningu (praktičara ITP-a) do završnog rada Case study-2 traje najviše 36 mjeseci.

  • 1. Pripremni program Rani razvoj – utjecaj na život (dva mjeseca) kroz koji polaznici dobiju teoretski i iskustveni uvid u svoj rani period i iskustva koja su ih formirala kao i priliku da osjete moć ITP-a na sebi i procjene da li žele ići u Osobni razvoj ili u edukaciju za terapeuta ITP-a.
    Teorijski dio – 56 sati
    Iskustveni dio – 32 sata
    Ukupno 88 sati
  • 2. Transformativni program Osobni razvoj (4 godine) koji ima za cilj daljnje emocionalno, psihološko i duhovno sazrijevanje kroz tjelesno orijentirani rad kao i rješavanje osobnih problematika, trauma, transfera i ostalih problematika formiranih u ranom periodu. Vjerujemo da su emocionalna zrelost, osobni integritet, sposobnost kritičkog samosagledavanja i kapacitet za biti prisutan i biti u kontaktu s drugim ljudskim bićem čine osnovne predispozicije za terapeuta. Kroz par godina Osobnog razvoja puno toga se promijeni u nama. Naravno da cijeli život imamo što raditi na sebi, ali smo kroz iskustvo ovog rada stekli veliko znanje kako je biti u procesu, kako se tada osoba osjeća u sebi, što tada osoba najviše treba, kako doživjeti drugu osobu itd…, jer smo sve to već iskustveno prošli na sebi. Stoga je program Osobni razvoj  primarno posvećen tim postignućima kod studenata kako bi u trening za terapeuta ušli oni koji doista imaju zdravu motivaciju, emocionalnu zrelost i kapacitet za biti terapeut.
    Teorijski dio – 216 sati
    Iskustveni dio – 368 sati
    Ukupno strukturiranog programa – 584 sata
  •  3. Terapeutski practising (TP) je temeljna edukacija i univerzalna priprema za terapeuta koja daje dovoljno osobne prorađenosti za rad s drugim ljudima kao i iskustveno i intelektualno usvajanje temeljnih principa psihoterapije.
    Teorijski dio – 18 sati
    Iskustveni dio – 22 sata
    Supervizije: individualne i grupne – min 60 sati
    Ukupno strukturiranog programa – 100 sati
  • 4. Terapeutski trening (TT) koji traje petu i šestu godinu i podrazumijeva, uz daljnji rad na sebi, vrlo intenzivan rad u vidu dodatne intenzivne edukacije o terapeutskom radu koju provode treneri i supervizori IPD tima kao i inozemni treneri i supervizori Heiner Steckel i Olaf Trapp.
    Teorijski dio – 72 sata
    Iskustveni dio – 220 sati (od toga programske supervizije – 30 sati)
    Fakultativne supervizije: individualne 20 i grupne 40 sati – min 60 sati
    Ukupno strukturiranog programa – 352 sata

Obračun priznatih sati osobnog psihoterapijskog iskustva kroz fakulativne programe IPD Centra

Fakulativne aktivnosti Stvarni broj sati Priznati sati grupnog psihoterapijskog rada
Fakultativne radionice: T.R.E.K. Preporađanje 2-3

1

Muške radionice Godišnje 6×3=18

6

Ženske radionice Godišnje 5×3=15

5

Energetski trening Godišnje 8×3=24

12

Ljetni intenziv 25

10

Mini intenziv – Povratak sebi 14

6

 
STRUKTURA TRENINGA I EDUKACIJE ZA PSIHOTERAPEUTE INTEGRALNE TJELESNE PSIHOTERAPIJE
Terapeutski practising (TP) 3. i 4.g.

Ovaj trening je i svojevrsna temeljna priprema za daljnju edukaciju za terapeuta ITP-a i daje osnovna znanja za lakše usvajanje drugih psihoterapijskih pravaca. Program Terapeutski practising (TP) se može upisati najranije na trećoj godini OR-a. Edukacija i trening, pored strukturiranog programa učenja temeljnih terapeutskih tehnika, podrazumijeva kontinuirani rad studenata s klijentima uz intenzivnu individualnu i grupnu superviziju. Nakon 4 godine programa OR- a koji podrazumijeva rad na sebi, potrebnog broja supervizija i TP-a, dobivaju se kompetencije za praktičara ITP-a tj. terapeuta u treningu pod supervizijom, što podrazumijeva rad s psihološki zdravim odraslim osobama koji žele raditi na svom daljnjem emocionalnom i psihološkom sazrijevanju i razrješavanju uobičajenih ljudskih problematika.
PROGRAM TP-a SADRŽI:

Teme iskustvenih radionice u cilju eksplicitnog učenja terapijskog rada:

  • Ja kao terapeut, zašto želim biti terapeut i što se u terapeutskom procesu događa u meni i što s tim – transfer i kontra transfer
  • Resursiranje klijenta i moć bivanja – metode i vrste regulacije klijentovog sistema
  • Delikatnost osobnih granica i energetskog kontakta, etičnost u kontaktu kroz dodir i iscjeljujuća moć kontakta
  • Moć prisutnosti , ”mirroringa” i doživljenosti u terapiji
  • Primjena koncepta konstelacija s predmetima u cilju rada s podsvjesnim objektnim relacijama i stilovima privrženosti

Teme predavanja:

  • Osnove terapijskog procesa u ITP-u i Etički kodeks psihoterapije
  • Cilj i postignuće terapije ITP-a

Video predavanja imaju za cilj ukazati na konkretne principe u terapijskom procesu, uvesti buduće terapeute u temeljne zakonitosti psihoterapije, dati razumijevanje terapeutove uloge i tijeka terapijskog procesa.

Grupne i individualne supervizije

Edukacija počinje kroz rad u grupnim supervizijama kao pasivni promatrač, što daje priliku da svjedočimo što i kako radi terapeut i sagledamo svoju osobnu motivaciju i interes za terapeutski rad. Nakon pasivnog uskoro prelazimo u aktivnog promatrača i time provjeravamo svoje znanje i kompetencije u razumijevanju terapijskog procesa. Na supervizijskim radionicama tipa Trijade počinjemo uz supervizora raditi međusobne terapije polaznika TP-a. Sada se konačno prebacujemo u poziciju terapeuta i dobivamo pojašnjenja onoga implicitnog učenja terapiranja kojeg smo godinama doživljavali na sebi u ulozi klijenta zbog čega proces učenja napreduje vrlo brzo. Nakon toga se prelazi u rad s klijentom pred supervizorom i grupom nakon čega se nastavlja prakticirajući rad s klijentima van Centra uz stalnu individualnu superviziju. Za završetak TP-a potrebno je:

  • sudjelovanje na min 10 grupnih supervizija kao aktivni promatrač (računa se kao 25 sata grupne supervizije)
  • sudjelovanje na min 10 grupnih supervizija terapeut (računa se 1 sat) i kao aktivni promatrač (računa se kao 1,5 sat, tj. ukupno kao 10 sati individualne supervizije + 15 sati grupne)
  • min 10 individualnih supervizija kod supervizora IPD Centra
    (sve skupa 60 sati supervizije od čega je min 20 individualnih)
  • min 20 terapija s klijentima van Centra od čega je min deset besplatnih

 

Završni rad TP-a – CASE STUDY 1 – prezentacija rada s klijentom kroz nekoliko terapija

CS1 se radi na kraju TP-a i ima za cilj da student napiše CS1 s jednim klijentom tijekom nekoliko terapija (oko 2000 riječi na cca 4 stranice fonta 12) uz samo-oposerviranje vlastitog rada kao i obrazloženje problematike koja je bila predmet terapije kao i obrazloženje načina rada i utemeljenosti rada kroz teorijsko razumijevanje te pred dva supervizora prezentira svoj rad i tako prezentira svoje terapeutske kompetencije, pokaže kako je integrirao znanje obrađeno kroz program i koji je njegov stupanj samosagledavanja.

Na prvom CS-u student treba:

–       Poslati supervizorima tjedan dana ranije pismeni rad e-mailom

–       Usmeno prezentirati svoj rad kroz diskusiju sa supervizorima u trajanju od sat vremena

U pismenom radu student-terapeut treba opisati:

–       Kako je klijent došao na terapiju i s kojim motivom

–       Kako se osjećao dok je radio terapiju i kako je zadovoljan rezultatom i svojim radom i što mu je bilo najzahtjevnije u radu

–       Koja je problematika klijenta i kako student razumije i vidi kako je ona nastala, koji su resursi klijenta i koje rane nosi, stilove attachmenta, obrambene strukture, koji je stil preživljavanja, koja podsvjesna uvjerenja,

–       Što je radio s klijentom u terapiji, po kojoj koncepciji i teoriji je bazirao svoj rad, i zašto je radio ovaj puta na taj način

–       Što bi ubuduće radio s klijentom kroz terapije kada ga sada bolje poznaje  i što bi bio cilj i postignuće dužeg rada

–       Kako je klijent utjecao na njega kroz kontratransfer, koje reakcije je imao u tijelu u pojedinim situacijama s klijentom.

–       Zašto je to tako utjecalo na njega i kakve to veze ima s njegovom prošlošću

Završni rad OR-a (Self-assessment thesis)
Nakon ispunjenih svih introspekcija, na kraju 4. g. OR-a, a kao preduvjet za upis TT-a studenti predaju pisani završni rad koji predstavlja sublimaciju svih introspekcija pisanih kroz 4 godine opisujući kroz njega kako vide sebe kao osobu na svom putu razvoja, i kako vide sebe kao terapeuta u procesu edukacije i treninga.

 

Kompetencije praktičara za terapijski rad nakon TP-a:
– biva potpuno prisutan u kontaktu
– u radu njeguje duboku posvećenost klijentu
– potiče klijenta na samopromatranje i samosagledavanje
– povezuje klijenta s emocijama, autentičnim impulsima, senzacijama odnosno s tijelom
– potiče klijenta na promatranje i svjesnost o onome što je trenutno prisutno u tijelu
– pruža klijentu iskustvo osjećenosti doživljenosti i viđenosti
– daje klijentu iskustvo prihvaćanja svega što klijent nosi
– daje klijentu iskustvo istinskog i dubokog kontakta i podržanosti
– facilitira razvoj svjesnosti o sebi
– pruža iskustvo bivanja zajedno s klijentom  u svakom njegovom stanju bez prosuđivanja i sugeriranja
– facilitira razvoj samopoštovanja i samoprihvaćanja
– podučava klijenta određenim tehnikama samopomoći i regulacije
– potiče kod klijenta razvoj većeg kapaciteta za samoregulaciju
– facilitira u terapiji povezivanje klijenta sa svojom istinom i autentičnim dijelom sebe.

Kotizacija za program TP: 2600 kn ili 350 € što se odnosi na predavanja, radionice, ali ne i supervizije i Case study 1.

Terapeutski trening (TT) 5. i 6.g.

Program TT-a ima za cilj pružiti budućim psihoterapeutima ITP-a  više nego dovoljno konkretnih znanja o terapeutskom radu po principima ITP-a, ali i dodatni rad na sebi što je ključni preduvjet za rad s ljudima i u skladu s idejom da s radom na sebi nikada ne prestajemo. Naučene tehnike omogućavaju uspješan terapeutski rad, ali duboko vjerujemo u to da terapeuta čini terapeutom upravo sam rad s klijentima, a školovanje mu daje osnovu za taj rad. Da se poslužimo analogijom: škola nas ući akordima, ali cilj terapeuta je da dalje sam kroz praksu nauči ”jazzirati”.

DSC_7534

RADIONICE:

Radionice služe za eksplicitno iskustveno učenje terapiranja po principima ITP-a i imaju za cilj usvajanje vještina terapiranja po određenim uobičajenim problematikama s kojima se srećemo u radu s klijentima. Neke od tema su:
Kako raditi s klijentom u transferu i kako se nositi s osobnim kontra transferom
Kako raditi iscjeljujući ”repair” povređujuće situacije i konačno dovršavanje nedovršenog
Kako raditi s transom i moć tehnike Dreamworka
Kako koristiti koncept eksternalizacije unutrašnje problematike za razrješenje
Kako raditi s prostorom psihološke dezintegracije odnosno rad sa ”centrom traume”
Kako otvarati i pospješiti protok u tijelu
Kako koristiti rekvizite za otvaranje blokova u tijelu
Kako raditi s aktivnim sramom i osjećajem nevrijednosti
Kako raditi s potisnutom i aktivnom tugom
Kako raditi s potisnutim i aktivnim bijesom sa i bez ekspresije
Kako raditi sa strahom, anksioznošću i napadajima panike
Kako izregulirati klijenta u dereguliranom stanju
Kako raditi s noćnim morama
Kako afirmirati trajno stanje blagostanja i emocionalne reguliranosti kod klijenta
Kako raditi s otporima i obranama
Kako raditi sa seksualnom traumom
Kako aktivirati iscjeljujuću moć istine u terapiji
Kako koristiti tehniku regresije za zacjeljivanje ranih povreda
Kako raditi s šok traumom
Kako podržati ”izlazak” Selfa i afirmaciju osjećaja sebe
Kako raditi sa stilovima preživljavanja i karakternim obranama:
-Konektiranost (shizoidna struktura)
-Usklađenost (oralna struktura)
-Povjerenje (psihopatska struktura)
-Autonomija (mazohistička struktura)
-Ljubav i seksualnost (rigidna struktura)
-Simbiotska struktura
Kako raditi sa seksualnom energijom u terapiji
Kako kroz prisutnost rekonstruirati osjećaj sebe kod klijenta
Kako upoznati sebe kao terapeuta i biti svjestan osobnih talenata, dominantnih tendencija u načinu rada i slijepih točki kroz koncept terapeutskih arhetipova

PREDAVANJA:
Predavanja TT-a su namijenjena dubljem razumijevanju terapeutskog procesa i određenih tehnika i terapeutskom radu. Predavanja daju konkretne smjernice kako i zašto raditi u pojedinim tipičnim situacijama i problematikama koje se susreću u terapiji. U ITP-u stavljamo naglasak na poznavanju primijenjene ljudske anatomije: osteologije, miologije, funkcioniranju organskih sustava kao i epigenetike što budućim terapeutima daje širu sliku o tome što se događa u terapiji. U upoznavanje miologije ulazimo kroz koncept Bodynamica koji nam daje novo razumijevanje mišićnih blokada, hiper i hipo toničnih mišića, psiholoških i ego funkcije pojedinih mišića.

SUPERVIZIJE – grupne i individualne namijenjene  provjeri i unaprjeđenju terapijskih vještina

ASISTIRANJE NA RADIONICAMA – što je posebno dragocjen vid treninga i supervizije jer daje mogućnost sudjelovanja studenata u raznim vidovima radionica kao asistent uz iskusne terapeute gdje studenti imaju priliku osjetiti kako je to voditi grupu, držati energiju grupe te surađivati i raditi timski.

DSC_7435
DSC_7381
DSC_7568
DSC_7484-Edit
O našim inozemnim učiteljima i supervizorima

Posebnu dragocjenostu trening i edukaciji iz ITP-a daje prilika da se uči direktno od legendi tjelesne psihoterapije u Europi i šire: Heinera Steckela i Olaffa Trappa. Svaki od njih u okviru redovnog programa drži određeni broj edukativnih radionica unutar svake godine na kojima studenti mogu usvojiti i znanja koja pružaju, ali i specifične stilove koje su razvili kroz desetljeća rada.

Heiner Steckel dipl Ped. je certificirani bioenergetski analitičar i trener TRE-a i međunarodno priznati trener i supervior. Tridesetak godina je radio s Dr. Alexanderom Lowenom osnivačem Bioenergetske analize koja je jedna od prvih tjelesno orijentiranih psihoterapija. Na Terapeutskom trening na svakoj godini vodi po jedan modul i sudjeluje u radu IPD Centra kao supervizor učiteljskog i terapeutskog IPD tima.
Heiner Steckel program:
5. year – Opening energetic flow in the body through touch and pressing
6. year – Sexual energy in the therapy

Heiner Steckel

Olaf Trapp je certificirani bioenergetski analitičar (CBT), supervizor i svojevremeno predsjednik Europske Federacije za bioenergetsku analizu (EFBA). Na Terapeutskom treningu drži po dva modula na svakoj godini i sudjeluje kao trener učiteljskog i terapeutskog IPD tima.

Olaf Trapp program:
5. year – Self-structure building bodywork- containment and Instroke instead of
expression
5. year –  The therapists body in resonance, the bodily phenomena of resonance are
the basis of empathy and are anchored in the existence of mirror-neurons in
our brain
6. year – Passion and aggression, how to work constructive even with destructive
aggressive elements in therapy
6. year – Re-building the Self through the presence of another

Olaf Trapp
Uvjeti za diplomu psihoterapeuta ili savjetodavnog terapeuta Integralne tjelesne psihoterapije

Uvjeti za dobivanje diplome terapeuta ITP-a su:
– završen šestogodišnji program OR-a, TP-a, i TT-a
– završni rad Case study 2
– min 150 sati grupne i individualne supervizije (min 40 sati individualne) kroz program TT se priznaje 30 sati grupne supervizije
– min 300 osobnih terapija (individualnih i grupnih)
– min 300 sati kliničkog rada (terapija s klijentima, vođenja grupa ili rada u institucijama)
– posjedovanje akademskog zvanjaj prvostupnika koji se stječe nakon tri ili četiri godine studiranja (min 180 ECTS bodova).

Nakon dobivanja diplome ITP- a završeni terapeuti su obavezni sami riješiti svoj službeni status i prijaviti se Komori psihoterapeuta domicilne zemlje i EABP-u ili EAP-u.

U svom radu praktičari i diplomirani psihoterapeuti ITP-a su dužni držati se kodeksa IPD Centra, SPUH-a, EABP-a i EAP-a.

Supervizijski sati min 150 – od čega min 20 sati individualne u grupnim supervizijama i 20 sati individualne supervizije – 1 na 1)

Aktivnost Trajanje radionice u satima Priznati sati individualne supervizije Priznati sati grupne supervizije
Promatrač na grupnoj superviziji

2,5

0

2,5

Terapeut na grupnoj superviziji

2,5

1

1,5

Asistiranje na TTR-u

4

1

0

Asistiranje na OR-u

3

1

0
Asist. na intenzivima

3-5

1

0

Sati kliničke prakse (min 300) se računaju po sistemu:

Jedan susret s klijentom = 1 sat kliničke prakse (minimalno 160 sati)
Jedan sat vođenja radionica RAR-a, e-RAR-a, OR-a, e-OR-a, fakultativnih ili drugih terapijskih radionica = 1 sat kliničke prakse

ZAVRŠNI RAD TT-a  –  ZA DIPLOMU psihoterapeuta ili savjetodavnog terapeuta ITP-a

 

CASE STUDY 2 – prezentacija dužeg rada s jednim klijentom

Pismena prezentacija rada s klijentom kroz veći broj terapija koja se brani usmeno pred dva supervizora.

CS se radi najranije krajem šeste godine. Pismeni dio treba sadržavati oko 7000 riječi na cca desetak stranica pri čemu se navodi pseudonim klijenta umjesto stvarnog imena te mijenjaju značajni osobni podaci. Klijent koji je subjekt u CS treba biti informiran i suglasan da će rad s njim biti opisan u CS2 u cilju završnog rada za diplomu.

Za pisanje CS2 važno je imati jasnu ideju o svrhovitosti samog rada koji je svojevrsna sublimacija terapeutove višegodišnje prakse i edukacije. CS2 je i svojevrstan  znanstveni rad u kojem terapeut prezentira svoje znanje stečeno kroz šest godina tako što opisuje problematiku, tretman i postignuće terapijskim radom na određenoj temi koja je bila predmet rada. Tijekom rada s klijentom važno je praviti bilješke kao i skupljati bilješke s proteklih supervizija i komentara supervizora što sve može olakšati samo pisanje CS2.

Važno je imati na umu da CS2 ne treba opisati savršen terapijski rad nego pokazati terapeutov kapacitet za razumijevanje i svrhu terapijskog procesa, za samosagledavanje eventualnih osobnih neadekvatnosti, aktiviranja osobnog materijala ili eventualnih propusta te posjedovanje teorijske podloge i sposobnosti da objasni što je radio u terapiji i zašto je baš tako radio.

U pisanju se treba držati činjenica i otvoreno bilježiti što se doista događalo u terapijskom radu. Važno je i izbjegavati općenite pojmove o npr ”značajnom poboljšanju kod klijenta”, ”promjeni energije u osobi” i sl. Umjesto toga potrebno je objasniti stručnim rječnikom što se to dogodilo ili događalo u osobi kroz znanstveno utemeljene koncepte.

 

Pitanja koja mogu biti inspiracija za pisanje CS2:

  1. Kako si se osjećao/la dok si radio s ovim klijentom i kako si zadovoljan/na rezultatom i svojim radom i što ti je bilo najzahtjevnije u radu?
  2. Što je bio motiv klijenta za dolazak na terapiju i kako je opisao svoj problem?
  3. Navedi koliko je trajao period rada s klijentom i broj terapija koje ste imali ?
  4. Koja su podsvjesna uvjerenja kod klijenta koja upravljaju njegovim doživljajem svijeta?
  5. Koje emocionalne rane klijent nosi?
  6. Koji je stil preživljavanja aktivan kod ovog klijenta?
  7. Koji je stil attachmenta dominantan kod klijenta?
  8. Kako vidiš ”koktel” struktura kod klijenta i koja je tvoja teza kako su se one formirale i kako ga danas sabotiraju u životu?
  9. Da li klijent ima resurse i koji su? Ako si gradio/la nove resurse opiši koje i kako si to radio/la?
  10. Zašto si baš ovog klijenta odabrao/la za svoj završni rad?
  11. Kakav je sustav obrana kod klijenta i kako se ponaša kada su obrane aktivne?
  12. Što ti je bila ideja u radu i što si želio/la postići kao napredak kod klijenta i kako si to htio/la ostvariti?
  13. Što si radio/la s klijentom u terapiji, po kojoj koncepciji i teoriji si bazirao svoj rad, i zašto si radio baš na taj način?
  14. Na koji pristup je klijentov sustav pozitivno reagirao?
  15. Koji pristupi ili načini rada nisu dali željeni efekt?
  16. Kada ti je bilo teško u radu i kako si reagirao/la tada?
  17. Da li bilo trenutaka kada jednostavno nije išlo i ako jest, što je bio razlog za to?
  18. Kakav odnos ste ti i klijent izgradili i kako se osjećaš u njemu?
  19. Koje je bilo trajno postignuće u radu s klijentom?
  20. Kako vidiš da je klijent zadovoljan ovim radom s tobom?
  21. Koje tvoje obrane se aktiviraju u radu s tim klijentom i kako se nosiš s njima?
  22. Što ti je privlačno u radu s tim klijentom, a što te eventualno odbija?
  23. Obzirom na tvoj arhetip terapeuta i vlastitoj (nesvjesnoj) idealiziranoj slici o sebi kao terapeutu što su bili tvoji porivi u radu s tim klijentom, što si osjećao/la da želiš biti kao terapeut u svojim ili klijentovim očima?
  24. Koji tip nezadovoljstva, frustracije ili nelagode se aktivirao u radu s tim klijentom i što si radio/la s tima?
  25. Što je bio za tebe najveći izazov u radu s ovim klijentom i kako si to riješio/la?
  26. Opiši svoju osobnu problematiku koja se aktivirala u radu s ovim klijentom i kako si se osjećao u tijelu tada?
  27. Opiši kako vidiš koji je transfer klijent imao s tobom?
  28. Opiši svoje kontra transfere koji su se aktivirali i tko je taj klijent ponekada bio za tvoj sustav? Kako si tada reagirao/la?
  29. Opiši kako je klijentova rana djelovala na tvoje osobne rane i kako si se s tim nosio/la?
  30. Opiši kako je tvoj sustav reagirao na klijentov sustav. Da li se tvoj sustav držao povučeno i suzdržano ili si nekako imao poriv da ideš u dublji odnos i kontakt?
  31. Opiši da li si eventualno imao/la poriv da se ne puštaš u emocije, smanjuješ kontakt kad je klijent emocionalno aktiviran, ili ideš u racionaliziranje.
  32. Da li te je nešto plašilo u radu s klijentom, bilo s tvoje ili s njegove strane?
  33. Kako je ovaj klijent utjecao na tvoj osobni razvoj i na tebe kao terapeuta?
  34. Što se u tebi kao terapeutu i kao osobi promijenilo nakon rada s tim klijentom?

CS2 se prema preporukama EABP-a sastoji od:

      Naslov
U samom naslovu treba biti sadržana informacija o specifičnosti ovog tretmana odnosno koji konkretan tretman i postignuće je ovaj rad prezentirao. Svaki rad s klijentom ima više dimenzija i tema koje se rješavaju, ali jedna je uvijek ključna tema za osobu koju treba prepoznati kao najvažniju i opisati je u naslovu s 5-10 riječi. Npr.: CS o zacjeljivanju oralne rane kroz proradu tuge i namirenje kontaktom, ili CS o deaktiviranju dorzalne aktivacije kroz postupno otpuštanje energije traume iz tijela uz duboki kontakt i prisutnost. Imaj na umu da CS pišeš više kao stručni rad, a manje kao izvještaj iz terapijskog procesa.

  1. Sažetak
    Sažetak se sastoji od:
    – tekstualnog kratkog opisa cijelog rada max 100 riječi koji sumira cijeli dokument
    – strukturiranog sažetka u kojem su navedeni podnaslovi:
    a) Uvod – proširenje samog naslova u kojem se sumira cijeli rad, jasna ideja o tome što je to konkretno važno i specifično za ovaj rad
    b) Prezentiranje teme – osnovne informacije o klijentu, vrsti problematike i sl., u par rečenica prezentirati klijenta te povijest i pozadinu njegove tematike (nešto kao dijagnoza) pri čemu se u opisu treba voditi računa da je to osoba koja je tu zbog naše podrške i pomoći
    c) Terapijski proces i rezultat –  Terapijski rad (tretman) i rezultat, kratak opis terapeutovog rada na određenim tematikama klijenta u kojem treba opisati napredovanje klijenta i promjene u njegovom stanju i ponašanju koje su vidljive i mjerljive, a koje su rezultat terapijskog odnosa i procesa
    d) Ključne riječi, 3-6 riječi po kojima se ovaj rad može pronaći, a koje karakteriziraju terapijski proces.
  2. Introduction: At the beginning of these guidelines, we suggested that you would need to have a clear idea of what is particularly interesting about this case study. The ‘introduction’ is where you convey this to the reader. It is useful to begin by placing the study in a historical and/or psychological or social context. If similar cases have been reported previously, describe them briefly, with proper references. If there is something especially challenging about the diagnosis or treatment and management of the case that you are describing, this is the chance to bring that out. Each time you refer to a previous study, cite the reference (usually at the end of the sentence). The introduction doesn’t need to be more than a few paragraphs long, and the objective is to have the reader understand clearly, but in a general sense, why it could be interesting (and useful) for them to be reading about this case.
  3. Case presentation: This is the part of the paper in which you introduce the basic information about the patient/client. First, you need to describe the problem or issue that brought this person into therapy.It is often useful to use the patient/client’s own words and also –somewhere – describe your impressions of their “embodied presentation” (their posture, gesture, body language, affect, presence, etc.). Next, introduce any important information obtained from their background, or your specific history-taking. You don’t need to include every detail – just information that helped you to settle on some sort of a direction, or clinical or therapeutic formulation,or diagnosis. Also, you should try to present the information in a narrative form – full sentences that efficiently summarize that formulation. In some cases, it might be useful to conclude the history with a possible different understanding of the formulation or diagnosis.At this point, or at the beginning of the next section, you will want to present your overall clinical impression of the patient/client.
  4. Management and Outcome: In this section, you should first clearly describe the agreed treatment plan; the setting, environment, frequency of sessions, significant breaks or disruptions in the treatment process, and any additional provisions or changes. You should then describe the care that was actually provided. You should be as specific as possible in describing the methods, treatment or interventions that were used. It does not help the reader to simply say that the patient received “psychotherapeutic care”. If you used specific forms of body psychotherapy, it is best to name the technique, if a common name exists, and also to describe the procedure. Remember that your case study may be read by people who are not familiar with your specific therapy. You should include the patient’s own reports of any improvement, changes or even worsening of symptoms. However, whenever possible, you should also try to use a well-validated method of measuring any change or improvement. It is also useful to include in this section an indication of how and why treatment with that patient/client finished. Did you decide to terminate care, and if so, why? Or did the patient/client withdraw from therapy, and do you know why? Or did you refer them on to another practitioner?This is the substantive part of the whole case study: from this section, the reader should be able to get a clear idea of the type and nature of the therapy, the therapeutic relationship, the interventions or techniques, and the result of all these.
  5. Discussion: In this section, you should identify any questions that the case raises. It is not your duty to provide a complete explanation for everything that you observed: this is usually impossible. Nor should you feel obligated to list or generate all of the possible hypotheses that might explain the course of the patient’s process. If there is a well-established aspect of psychology or any pathology that illuminates the case, you should certainly include it (with references), but remember that you are writing what is primarily a clinical chronicle. Finally, you should summarize the lessons that can be learned from this case.
  6. References: include here all the references that you referred to within your case study text, either in alphabetic or numeric order (as they appear), according to the journals specific “Guidelines for Authors”. We hope that this information has been helpful and will encourage you to start writing Body Psychotherapy case studies. We are currently considering publishing a number of case studies in a collection, possibly through Body Psychotherapy Publications.

Radi ilustracije i inspiracije pogledaj ovaj primjer CS-a. Dostupno je samo ulogiranim polaznicima.