Program
Vikend intenzivi – Povratak Sebi

Duboki rad na kontaktu sa stvarnim sobom i drugima.

Mini intenzivi unose u progam Osobni razvoj konkretan rad na ostavrenju dubljeg kontakta sa stvarnim JA. U osnovi jedan od glavnih ciljeva rada na sebi je dolaženje iz svjesnog ego stanja u snažniji kontakt sa stvarnim sobom, svojom esencijom, selfom, jastvom, sebstvom, višim ja … kako ga već razne epistemologije nazivaju. Taj najdublji i esencijalni dio nas je ispod svih trauma i povreda i kao takav ostaje neoštećen bez obzira na iskustva koja smo doživjeli. Ipak povrjeđujuća iskustva su mogla učiniti da se esencijalni dio nas ne afirmira u fizičkom svijetu ili čak da duboko pobjegne u sigurnost nemanifestiranja i neizražavanja.
Svima nama, uobičajeno identificiranim s ego stanjem, cijeli život nešto nedostaje, nešto što bismo nazvali u opisu ”Ono”. I grozničavo tražimo vani ono što jedino postoji unutra. Ono jedino što nam u biti nedostaje smo mi sami. Da bi osoba izrasla u nekoga tko ima sebe ipak su drugi (skrbnici) trebali odraditi svoj posao. Danas taj nedovršeni posao ostvarenja kontakta sa sobom možemo nastaviti sami pri čemu nam ipak za jedan dio posla trebaju drugi ljudi.

Na tom cjeloživotnom i za mnoge ljude nikada prođenom putu selfaktualizacije, stoje naše povrede, potisnute i nekada davno neproradljive emocije, disocirana bolna stanja, obrasci odustajanja od sebe kao ”jeftinije” solucije… i sasvim je razumljivo zašto većina ljudi nesvjesno preferira ostati daleko od sebe, jer put k sebi neminovno otvara ono od čega smo pobjegli u ego svjesnost. Drugo preduvjet za svjesni rad na kontaktu sa Selfom je određeni nivo svijesti o čemu ovisi i način razumijevanja i tumačenja ove teme.

Ovaj ciklus vikend intenziva ima za cilj, paralelno uz postojeći program OR-a, intenzivnije raditi na ostvarenju dubljeg kontakta sa sobom (Selfom) kroz vježbe koje omogućavaju da snažnije osjetimo i doživimo Sebe u sebi. Ovaj rad bi se mogao opisati i kao duhovnost mada preferiramo manje mistične pojmove kao što je transpersonalno što možemo opisati kao stanja kada se kroz vježbe naša identifikacija prebaci sa ega na Self (jastvo). Daljnji korak bi bio identificiranje sa Jednotom (oneness, Bogom…) što ćemo doticati na nekim radionicama. Osjećaj punine kada snažno osjetimo Sebe rezultira time da sada znamo što nam je cilj, ali na tom putu stoje prorade traumatskih iskustava, nižeg ja i sazrijevanje i iscjeljenje povrijeđenog i nenamirenog djeteta u nama, čemu služi redovni program OR-a.
Ciklus vikend intenziva Povratak sebi sadrži četiri ključne teme:

  • Povezanost vs. navezanost – sagledavanje navezanosti koje održavaju ego i iskustvo većeg kontakta sa Selfom
  • Prepuštanje – iskustvo puštanja kontole ega i bivanje u sadašnjem trenutku iz Selfa
  • Namjera – razotkrivanje nesvjesnih programa koji nam kreiraju život i začetak svjesnog življenje s jasnom namjerom
  • Svrha – otkrivanje svoje životne misije i povezivanje sa svojom svrhom.Mini intenzivi traju petak popodne, subotu cijeli dan i nedjelju do ručka. Satnica radionica:
    – petak od 18-21h
    – subota od 10- 13.15 i od 15-18.15h
    – nedjelja od 10-14hCijena intenziva iznosi 1200kn (160€) i plaća se po predračunu ili na samom intenzivu. Na intenzive je potrebno ponijeti podlogu za ležanje (karimat), dekicu, jastuk, bocu s vodom, bilježnicu i bojice. Radimo bez obuće ili u laganim tenisicama i udobnoj odjeći.
    Obzirom da za ovakav dublji rad treba određeno iskustvo i predznanje program je namijenjen samo polaznicima OR-a i TT-a.

Više o vikend intenzivima – Povratak Sebi

U svom dnevnom životu većina nas je identificirana sa svjesnim ego Ja koji je više ili manje u konstktu sa stvarnim Ja (Self, jastvo sebstvo,…). Bormalno je da iz ego stanja svjesnosti doživljavamo sebe potpuno odvojene od izvora i ne uspijevamo se sjetiti tko smo. Za metaforu, to je kao da iz ovog našeg svijeta gdje imamo neku ego identifikaciju nas netko teleportira u neko selo u Vijetnamu i potpuno nam izbriše pamćenje. Nemamo više pojma tko smo, izgubili smo svoju identifikaciju i sad novu sliku o sebi počnemo graditi po tome kako se drugi odnose prema nama. Oni nas npr. tretiraju kao skitnicu i povjerujemo da smo skitnica i nastavimo tako živjeti. A onda ne trenutke počinju probijati bljeskovi sjećanja na sebe kao nekoga tko ima svoj dom, posao, djecu, partnera, prijatelje i osjetimo da smo netko i naš doživljaj sebe se mijenja i osjećamo da ipak itekako vrijedimo, da negdje pripadamo, imamo svoje korijene i sada konačno znamo tko smo.
Ova metafora samo približava nešto što je kao osjećaj puno dublje i snažnije kada naš ego osjeti Self i počnemo si vraćati izvornu identifikaciju uz osjećj ispunjenja ili kao da smo konačno opet doma.
Selfrealizacija za kojom čovječanstvo traga već tisućama godina je u biti nastojanje obnavljanja veze ega sa stvarnim Ja ili Selfom.
Ovi vikend intenzivi Povratak sebi imaju za cilj podržati nas na tom putu.

Cilj rada na sebi je, između ostalog, rastakanje obrazaca koji nas drže ”začepljene” u boci napravljenoj od neprorađenih povrjeđujućih iskustava koja nam govore da ne smijemo izaći van, da je svijet ugrožavajući, da to što jesmo nije dovoljno dobro da bi bilo prihvaćeno, da je bolje biti onakav kakvi bismo se ljudima više svidjeli nego svoj. I koliko god u svakodnevnom svijetu bili uspješni u svojim maskama, ostaje u nama gorak osjećaj izdaje samog sebe. No, ne radimo to bez razloga. Ego stanje doživljava svijet onako kako mu šapuću naša najranija iskustva koja su rijetko bila istinski podržavajuća za stvarno Ja.
Ali kada kroz rad na sebi (ili spontano) dođemo u kontakt sa stvarnim jastvom, onim što u sebi jesmo, onda iz tog mjesta spoznamo i osjetimo da je sve OK, i mi i svijet oko nas, i da jedina prihvatljiva opcija življenja – beskompromisno biti na van JA, onaj koji jesam unutra. Tada se otvara mogućnost za stanja kada odjednom slobodno dišemo punim plućima, uživamo u sebi i tome što jesmo i živimo svoju esenciju osjećajući da je predivno biti JA i počinjemo to JA tražiti i vidjeti i u drugim ljudima. 
Iako ova stanja koja mini intenzivi donesu ne ostaju kao takva trajno ipak ostaje evidentan pomak u nama te nakon svakog takvog proboja osjećaja sebe ta energija sve više ulazi u naš život i postajemo sve stvarniji i autentičniji. Jungova rečenica da su svi problemi čovjeka u biti problemi ega nepovezanog sa selfom ukazuje na ispravnost i neophodnost puta ka sebi što je cilj serije mini intenziva Povratak sebi.

Za razliku od mnogih duhovnih koncepata koji nastoje odbaciti ego i smatraju ga najvećim neprijateljem Selfa, mi u osobnom razvoju ipak nastojimo prvo raditi na formiranju stabilnog i jakog ega koji onda stječe kapacitet za snažniji kontakt sa Selfom. Najveći dio posla je za većinu nas popunjavanje baze JA koja je narušena još u predosobnoj fazi prije formiranja ega što radimo kroz redovni program OR-a. Metaforički rečeno: moramo prvo popuniti i izgraditi temelje na kojima će se kuća ega graditi.Realnost je da je za mnoge rad na sebi i vlastitim traumama pretežak zadatak za koji se možda nema emocionalni kapacitet ili potreban nivo svijesti. Tada je doista duhovni put spasonosan bijeg od neizdržive realnosti tjelesnog, emocionalnog i povrjeđujućeg odnosnog svijeta i dobro je da postoji. Osobni razvoj objedinjava i razrješavanje vlastitih trauma i unutarnjeg emocionalnog svijeta i rad na kontaktu sa stvarnim sobom tj. Selfom. Dok kroz godine radimo na emocijama i traumama, ovi mini intenzivi nam omogućavaju paralelni rad na snažnijem kontaktu s onim JA koje je stvarnije od ego Ja.

Hotel Well u Tuheljskim toplicama ima inače nešto više cijene, a za nas su napravili ponudu koju navodimo ispod. Prilikom prijave na recepciji samo navedite da ste iz IPD-a da biste imali te cijene. Dogovorili smo cijenu pansionskog obroka u hotelu za nas od 100 kn pa se u tablici označite da li želite u petak večeru, u subotu ručak (poželjno da ne gubite vrijeme na pauzi) i u subotu večeru. U hotelu imamo bazen koji se plaća dodatno i radi do kasno za vikend.

Smještaj po vrlo povoljnim cijenama možete rezervirati i u hostelu ili pansionu Noć i dan koji su odmah uz hotel ili u nekom od brojnih privatnih pansiona i smještaja u bližoj okolici koje nađite na Bookingu i sl. i organizirajte se preko FB-a ili tablice i sl.

well-500-atrij

Ovdje imate linkove za povoljan smještaj u hostelu odmah uz hotel Well, Pansiona Noć i dan pored hotela i stranice za smještaj u Zagorju. Druge smještaje si nađite na bookingu i sl jer je u blizini puno apartmana, gostiona i soba s vrlo povoljnim smještajem.

https://www.terme-tuhelj.hr/hr/smjestaj/hostel-vila-terme-tuhelj/cenik-vila-16772

https://www.restoran-nocidan.hr/

https://www.biserzagorja.hr/

Za dogovore oko prijevoza, dijeljenja smještaja i sl koristite našu FB grupu.

Terme-Tuhelj-Well

SAMO ZA IPD Centar – CIJENE SMJEŠTAJA S POPUSTOM:
Dvokrevetna Premium soba. 451,10 kn po osobi dnevno na bazi noćenja s doručkom
Dvokrevetna Classic soba 382,85 kn po osobi dnevno na bazi noćenja s doručkom
(Redovna cijena u navedenom terminu na bazi noćenja s doručkom u dvokrevetnim Premium sobama 4* iznosi 694,00 kn po osobi dnevno, a u dvokrevetnim Classic sobama iznosi 589,00 kn po osobi dnevno. Nadoplata za noćenje u jednokrevetnoj sobi (SINGLE USE) u Premium sobama iznosi 218,00 kn po danu, a u Classic sobama 143,00 kn po danu.)

Hotel Well dvorana

EKSTRA NADOPLATE:
· nadoplata za dodatni pansionski obrok ručak / večera buffet za osobe na smještaju: 90 kn po osobi
· doplata za SINGLE USE Premium – 218 kn dnevno, Classic – 143 kn dnevno
· nadoplata za boravišnu pristojbu: 10 kn po osobi dnevno
U CIJENU SMJEŠTAJA UKLJUČENO JE:
· bogat samoposlužni stol tijekom svih obroka u restoranu Lati. U ponudu velikog izbora hrane uključena je i ponuda Selfness kuhinje pripremljene od zdravih namirnica, te direktna priprema jela za goste od strane naših kuhara na cooking-u
· neograničeno kupanje u svim bazenima Terma Tuhelj
· neograničeno korištenje fitness dvorane
· aqua aerobic i program animacije u hotelu
· gratis hotelski parking

TEME VIKEND INTENZIVA

Mini intenzivi Povratak sebi – POVEZANOST vs. NAVEZANOST – Tuhelj 20.-22. 03. 2020

 

 

Biti navezan na određenu sliku o sebi, samovažnost, velika očekivanja od sebe, očekivanja i potraživanja od drugih itd. je normalno i uobičajeno svjesno stanje čovjeka dok nam je identifikacija u egu. Često nam životne okolnosti učine da se poljulja ili uruši ono na što smo navezani i tada nastup bolna i velika kriza, jer jedan dio nas doslovno tada umre i ostaje razorno bolna praznina. Gubitak posla i pozicije, raspad firme, rastava braka, otkaz, umirovljenje i sl. su najčešća stanja kada ego doživi krizu jer nestanu izvori njegove identifikacije. Ego je kao prazni balon koji se mora ispuniti s nečim i to u pravilu izvana, kako bismo dobili osjećaj identiteta. Ideja prirode je da se ego ispuni s osjećajem sebe koji dolazi iznutra, od Selfa. No, za takvo stanje smo trebali imati neka puno drugačija rana iskustva i možda smo trebali biti neka starija duša da bismo tako doživljavali sebe. Iz stanja navezanosti posljedično teško ostvarujemo povezanost sa sobom i s drugima pa onda i s nečim puno većim od sebe. Zato je i cilj dubokih duhovnih koncepata otpuštanje svih navezanosti kao preduvjet za prosvjetljenje.

O POVEZANOSTI
Stanje povezanosti, stanje kada doživljavamo jednotu, zajedništvo s drugom osobom, drugim ljudima, prirodom, svijetom…je normalno stanje Selfa. Tada ”znamo” da nismo nikada niti bili odvojeni i da smo oduvijek i zauvijek samo jedna kapljica u moru, ali i dalje nosimo sve kvalitete mora. Iz najdubljeg dijela sebe, iz Selfa nosimo iskonsku čežnju da se vratimo u more ili povežemo s još jednom kapljicom, što se i događa samo od sebe kada se naša identifikacija prebaci iz ega u Self. Tada nema alijenacije, nismo otuđeni, osjećamo da pripadamo i da smo oduvijek imali svoje mjesto i pripadali. Tada osjetimo ganuće, ispunjenje, mogu krenuti suze ushićenja i radosti. I tada imamo samo jednu misao u glavi: To je To. Tada ništa ne trebamo, ničem ne stremimo, ništa novo se ne mora desiti jer To je sve, i sve je To. Ova stanja možemo i trebamo više unijeti u svoj život i kada ih jednom osjetimo lakše ih ponovo aktiviramo.

To je stanje onnenessa, jednote, osjećanja Boga i permanentno stanje kod prosvijetljenosti. To stanje može ići iz dvije faze zrelosti ljudskog bića.
1. u predosobnoj (predpersonalnoj) fazi (prije formiranja ega) u kojoj su djeca do cca godinu i pol kao i nativna plemena koja su u svom razvoju još u ljubičastoj memi (prije razvoja crvene koja je u biti formiranje ega). To je bijela točka na bijelom zidu koja ne zna da je točka.
2. U nadosobnoj (transpersonalnoj) fazi zrele odrasle osobe koja ima dobro formiran i zreo ego koji postaje svjedok vlastitog Selfa i spoznaje istinsku duhovnost (transpersonalnost). Bijela točka postaje svjesna bijelog zida, ali zadržava osjećaj sebe i preuzima odgovornost za svoj život u materijalnom svijetu.  (više o ovome u 6. predav. 3. g)

Još uvijek većina ljudi traži Boga i postaje religiozna vođena porivima iz prve faze u infantilnoj čežnji ”Da me bar netko voli”,  ”Da barem negdje pripadam”, Da se bar s nečim stopim (mamom)” što je rezultat i lošeg ranog (simbiotskog) perioda i aktualne faze sazrijevanja opće ljudske svijesti. To je korijen religioznosti, ali nema puno veze s istinskom duhovnosti. (više na 1.pred. 2. g.)

 

Samovažnost

 

ja

 

 

O NAVEZANOSTI

E, to je potpuno druga priča i energija. Kada se počeo u nama formirati ego i kada smo počeli iz ega postajati svjesni sebe, morali smo nekako naći identifikaciju tko smo to mi. Trebalo je biti da nam kroz viđenost, doživljenost, pregovaranje (više u RIRR-u) roditelji pomognu da se povežemo što je više moguća sa Selfom, ali eto, imali su važnijeg posla. Jedino što nam je ostalo je da se navežemo na sliku o sebi koju su nam oni nesvjesno ponudili u njihovoj potrebi da ispunimo njihova očekivanja i tako ostvarimo neku svoju identifikaciju. Onda smo nesvjesno introjicirali njihova očekivanja koja su sada postala naša pa osjećamo kada ih ne bismo ispunili da nas ne bi bilo, jer ta slika je sve što jesmo. Nesvjesno smo nastavili razvijati poželjnu varijantu sebe po onome što su nam u školi i društvu rekli što se cijeni, što se dobro plaća, što je za pohvalu, što nam osigurava prihvaćenost…i nesvjesno osjećamo da kada bi nam to bilo oduzeto da ni nas ne bi bilo. Proširili smo svoju identifikaciju i navezanost na materijalne stvari, auto, stan, odjeću, a kako su nam tek važne mukom stečene titule i važna radna mjesta ili pozicija u društvu. Ona su postala neraskidivi dio naše identifikacije, čvrsto navezane kao što nam je meso na kostima. A gdje sam tu JA?

ŠTO ĆEMO RADITI?

Cijeli ovaj ciklus vikend intenziva Povratak sebi ima za cilj vraćanje u to naše JA, a ovaj mini intenziv će nam pomoći da sagledamo naše navezanosti i dobijemo priliku osjetiti što bi bilo da ih nemamo i kako je to kada bez navezanosti iz ego stanje osjetimo istinsku povezanost sa svijetom iz Selfa.

Kroz ovaj ntenziv ćemo imati priliku osjetiti kako naš ego reagira kada mu se maknu uobičajene navezanosti i osjetiti tada možda jaku bol, a nekada veliko olakšanje. Iskustvo povezivanja sa Selfom ili stvarnim sobom koje vježbe daju mijenja način kako ćemo doživljavati sebe u budućnosti. Cilj intenziva je da nakon ovih iskustava snažnije pokrenemo u sebi procese afirmacije stvarnog JA na van kao i procese deidentifikacije od maski i uloga koje smo sami kreirali ili su nam nametnuti, a na koje smo još uvijek navezani.

 

ego lao alatka Selfa

 

 

 

Namjera
Mehanizam da svojom podsvjesnom i svjesnom namjerom utječemo na vlastitu stvarnost je u narodu od davnina poznat što vidimo kroz rečenice tipa: Pazi što si želiš, ili Sam čovjek je kovač svoje sreće i sl. Pojava da netko može negativnom namjerom djelovati na druge je opisana kroz pojmove ”kletva” ili da je netko od nekoga ”proklet” ili ”ureknut”. Dosta uspješna nastojanja da se ovlada namjerom su nam poznata kroz film i knjigu Tajna (The secret) kao i kroz rad Abraham Hicks ili Louis Hay. Postoje i popularne kognitivno-bihevioralne tehnike koje također do određene mjere uspješno djeluju na unutarnji svijet koji kreira stvarnost kao što su Autogeni trening ili NLP. One su ipak poprilično limitirane time što svjesni ego nema toliku moć da preskoči obrambene mehanizme kojima se brani podsvijest koja nosi svoja, njemu teško dokučiva uvjerenja.
namjera
NAMJERA I ŽELJA

Razlikujmo ”namjeru” koja ide samo iz svjesnog ega tipa: ”Namjeravam napraviti nešto i to će tako biti”, i u tu ulažemo puno energije. To je ideja koja je nošena snagom volje i definiramo je u ovom tekstu kao želju. Ovo je namjera/želja koja ide iz činjenja kao mudusa operandi i rezultat je voljnog napora. Nas u ovom radu zanima druga vrsta namjere koja ima snagu manifestiranja bez napora volje. To je namjera koja dolazi kroz kontakt s nečim većim od nas, kontakt s Izvorom iz kojeg dolazi sva kreacija. Prava Namjera nije nešto što radim nego nešto s čim se povezujem i što je kao ideja postojalo i prije nego sam se iz svjesnog ega sjetio toga. Sve što postoji je namjeravano, jer je namjera za cjelokupnu kreaciju krenula iz Izvora (Boga). Na nama je da se uskladimo s tom namjerom. Self je poznaje, ali ego ima želje koje najčešće nisu u skladu s tom originalnom namjerom koju nosi Self. Dio originalne namjere vezane za nas je i naša svrha.
Važno je naglasiti da namjera kojom kreiramo stvarnost može biti pozitivna (usklađena sa Izvorom i svrhom i ide iz Higher Selfa), ili negativna (negativan naboj prema drugima, sebi ili svijetu koji ide iz Lower selfa). Ali mi imamo moć djelovati na kvalitetu naše manifestacije. Intencija, namjera – usmjeravanje, fiksiranje podsvjesnog i svjesnog uma na nešto čini da počinjemo kreirati našu realnost.

namjera i volja

ZA INSPIRACIJU
Ako umjesto riječi namjera stavimo riječ kreacija onda smo još bliže onome što namjera u osnovi jeste. Svi veliki umjetnici i znanstvenici (kreatori nečega novog) svjedoče o tome da im je uvid, ideja, djelo…naprosto došlo od nekud, da su vidjeli (Tesla), čuli (Pucini, Mozart, Bethoven), u trenutku spoznali (Arhimed – eureka) ono po čemu su postali poznati. U biti kreacija uvijek dolazi iz izvora pa je zovemo inspiracija, a njih nazivamo genijima i divimo se njihovom entuzijazmu u stvaralačkom radu. Etimologija tih riječi nam otkriva genezu kreiranja:
– inspiracija in spiritus, u duhu, u izvoru,
– genui, genitus, dovesti u postojanje, kreirati, manifestirati, a u starogrčkom – roditi
– entuzijazam dolazi od starogrčkog ”enthousiasmos” što se sastoji od riječi “theos” (bog) i “en” (u nečem), što bi značilo: u bogu, od boga.
Sve tri riječi nas vode ka postojanju Izvora sve kreacije s kojim su neki ljudi (genijalci) više povezani. Tu poveznicu možemo početi čistiti od zagađujućeg efekta brinjenja i strahovanja koje nosi uobičajeni nivo svijesti kod prosječnog pojedinca.

namjera a
prepuštanje

Ovim intenzivom idemo u nova iskustva koja nas približavaju nama samima. Iskustvo prepuštanja je nešto što svi toliko trebamo, ali se grčevito držimo kontroliranja i vođeni unutarnjim strahom nastojimo iskontrolirati i predvidjeti cijeli život. Neprepuštenost, držanje, kontroliranje … je normalno stanje većine ljudi kroz cijeli život koje podrazumijeva da smo u osnovi prožeti određenim nesigurnošću i nepovjerenjem u život, što nastojimo riješiti kontroliranjem i stalnim brinjenjem oko budućnosti. To stanje je normalno dok nam je identifikacija u egu i to je jače što smo odvojeniji od Selfa. Prepuštanje kontrole naš ego doživljava kao gubitak kontrole i povećanje nesigurnosti i zbog toga se nismo spremni prepustiti životu ili datosti situacija mada ih najčešće ne možemo promijeniti. Takav način doživljavanja stvarnosti nam je u biti i jedini poznat.

 

prepustanje

Religije su tu napravile veliki pomak u ljudskoj civilizaciji uvodeći i naglašavajući koncept VJERE, što podrazumijeva vjerovanje bez dokaza u višu silu ili božju volju kao jedinu izvjesnost protiv čega se ne može ništa u čemu je pomogao koncept dogme. Time je pojedinac stavljen u poziciju da je ipak nekako prepustio kontrolu nad životom nečem većem od sebe i iz tog mjesta prepuštanja i vjere našao kakav takav mir u teškim životnim situacijama. Taj koncept je mnogim ljudima pomogao da lakše prolaze životne teškoće i donio mnogo dobra čovječanstvu. No, realnost je da većina ljudi zbog svoje emocionalne i psihološke nezrelosti i trauma koje nose u sebi to mogu napraviti jedino tako da se njihov ego kroz mehanizme potiskivanja ili disocijacije drži daleko od unutarnjih strahova i nesigurnosti. Takvo prepuštanje ide iz nezrelog dječjeg dijela ega koji se prepušta Bogu, Izvoru kao velikom roditelju odričući sebi svoju odgovornost za svoj život. Rijetki su istinski napravili taj korak iz dubokog dijela sebe s kojim su se povezali i kroz to postajali istinski duhovni ljudi.

prepuštanje

Dođite do ruba.
Ne možemo. Bojimo se .
Dođite do ruba.
Ne možemo. Past ćemo.
Dođite do ruba.
Došli su. I on ih gurne. A oni polete.
Guillaume Apollinaire

Drugi način kako se u životu događa prepuštanje je kada čovjeka situacija jako pritisne, kada je nastali problem toliko velik da sistem više ne može držati kontrolu i onda postaje spreman popuštati, jer jednostavno više nema moć da drži. Naš ego takvo stanje doživljava kao poraz, kao svoju smrt, ali iz dubljeg dijela sebe imamo potencijal istu tu situaciju doživjeti kao novu priliku. Tada dolazi do sloma obrana i raspada ega i to su rijetke situacije koje poznajemo kroz iskustvo E. Tollea.

 

prepustanje

Ono što je za gusjenicu kraj svijeta, leptiru je tek početak života!

U biti prepuštenost i vjera u život i viši smisao dolazi spontano kao stanje kada se povežemo sa Selfom. I opet se sada možemo prisjetiti Jungove rečenice da su svi problemi čovjeka u biti problemi ega ne povezanog sa Selfom. Čim se kroz radionicu uspijemo povezati sa sobom osjetimo kako više nemamo poriv za kontrolom, kako postajemo sposobni prepustiti se istinski znajući da je sve ok takvo kakvo jeste. Tada osjetimo da je problem težak onoliko koliko je i otpor koji pružamo iz ega prema danoj situaciji koju zovemo problem. I ako osvijestimo da je život suradnja sa datostima, a ne borba protiv onoga što naš ego ne može prihvatiti, prestajemo biti otpornik i postajemo provodnik života.

 

prepustanje
Mini intenzivi Povratak sebi – SVRHA

 

Zašto sam tu? Što želim u životu?
Što je smisao moga postojanja?
Ima li moj život neku svrhu?
Kako bih trebao živjeti i što raditi da pred kraj života mogu reći da je moj život imao smisla?
Koje unutarnje opstrukcije mi ne daju da se više povežem sa svojom svrhom?

To su velika pitanja koja si oduvijek mnogi ljudi postavljaju nakon što se u njima aktivira određeni nivo svijesti. Kod nekih se to pitanje postavlja tek kada su zadovoljene sve osnovne potrebe u piramidi potreba (Maslow). Već samo postojanje takvih pitanja upućuje na to da odgovori negdje postoje i da naši životi ipak imaju neki viši smisao. Oni koji su se povezali sa svojom svrhom i žive sebe, osjećaju da im život i postojanje imaju nekog smisla i taj uvid i to stanje im donosi mir i osjećaj ispunjenja. Dok ne živimo svoju svrhu možemo osjećati nepovezanost, prazninu pa čak i besmislenost, a ponekad i očaj. I to je dobro, jer nas upravo ti neugodni osjećaji guraju naprijed ka otkrivanju sebe i smisla svog postojanja. I naravno, to se ne odnosi na sve ljude, jer mnogi nalaze dovoljno ispunjenja u namirivanju svojih tjelesnih potreba i građenju poželjne ego slike o sebi u očima drugih. Doživljaj svrhe postojanja je određen trenutno dostignutim nivoom svijesti tj. trenutno aktivnim operativnim sustavom u nama i normalno je, ali ne i obavezno da se mijenja kroz život.
Neki žive svoju svrhu ni nemajući svijest o tome. Ali, ako u sebi osjećamo nezadovoljstvo sadašnjim smislom svog života i čežnju za spoznajom i ostvarenjem sebe i svoje svrhe onda je krajnje vrijeme da počnemo aktivno raditi na sagledavanju i otkrivanju svoje svrhe i time značajno ubrzamo proces koji bi se i onako sam odvijao desetljećima. Tome je posvećen ovaj mini intenziv Svrha.

 

Tko sam ja - svrha

O svrsi na Amazonu trenutno postoje desetine tisuća knjiga i tekstova i većina ih u osnovi ima religioznu konotaciju. Svrhu ljudskog života oficijelne religije vezuju sa spoznavanjem Boga i predavanjem Bogu. Opet, neki gurui i učitelji govore o tome da ne postoji svrha, da je to zamka u koju se upetljamo koja nas ograničava u životu, da je to ludost. Njihova poruka je – sam život je svrha i da trebamo živjeti život i iskusiti sve što se može. Pod svrhom oni pak smatraju borbu za neke ideale, više vrijednosti što nas sputava u jednostavnom življenju života. S treće strane life couch i drugi terapeuti govore o realizaciji onoga što jesmo i življenju svojih talenata. U biti vlada velika zbrka i u kojoj ćemo pokušati napraviti malo reda prije nego dođemo na mini intenziv Svrha u ćemu će nam pomoći rad Kena Wilbera.
Prisjetimo se s prvih predavanja o tome kako imamo dvije dimenzije svjesnosti i dvije dimenzije postojanja:
– Self ili jastvo – kao dio apsolutne svijesti, jednote, Boga, univerzuma
– Ego svjesnost – kao dio materijalnog, relativnog svijeta, relativna svijest ili nesvjesnost
Tako imamo i dvije dimenzije svrhe koje možemo kao ljudsko biće osjećati. Obje svjesnosti postoje i važno je za svaku osobu da ih ima obje prisutne u životu.
Religije će govoriti od svrsi u smislu predavanja ili prepuštanja Bogu, a duhovni učitelji o spoznavanju da smo jedno s Bogom, povratku svojoj stvarnoj biti svom Izvoru. Krajnji uspjeh u tome nazivamo buđenje iz relativnog svijeta u apsolutnom, prosvjetljenje i afirmiranje naše apsolutne dimenzije postojanja.
Life couchevi i terapeutski rad će govoriti o ispunjenju životne svrhe u materijalnom relativnom svijetu i u našoj relativnoj dimenziji postojanja u vidu nalaženju svoje misije, uloge u svijetu i manifestacije svojih talenata.
U biti svi su u pravu i u osnovi trebamo raditi na oba područja:
– Na buđenju u apsolutnu svijest (duhovni rad) i na
– Rastu i razvoju u materijalnom relativnom svijetu (osobni razvoj).
Za ljudsko biće su ciljevi: i buđenje i rast, jer čak i oni koji su uspjeli ostvariti prosvjetljenje i iskustvo apsolutne svijesti, i dalje imaju prostora i dimenzije u sebi koje trebaju daljnji razvoj i rast.
Generalno možemo reći: Svrha postojanja u širem smislu je u biti ostvarenje najvećeg mogućeg stupnja ocjelovljenja (integracije), jedinstva, sve-uključivosti, prihvaćanja unutar sebe i svega oko sebe, realizacije u materijalnom svijetu onoga što smo stvarno u sebi, a što dolazi kao rezultat i duhovnog buđenja i rada na sebi. Ovaj koncept konačno pomiruje duhovni rad i osobni razvoj.

to be happy
Screen Shot 2018-09-01 at 12.40.30

PROSVJETLJENJE KAO SVRHA
Konačna svjesnost dolazi kroz prosvjetljenje i naziva se još i Satori ili Mokša, kada se spoznaje stvarni identitet tj. jedinstvo sa bogom svemirom, svime što postoji, i nestaje osjećaj odvojenosti od jednote u mali ego. Drugi nazivi su buđenje u nedualnoj svjesnosti, ultimate unity, svjesnost i smatra se u svim duhovnim konceptima najvećim dobrom što ljudsko biće može postići i dokučiti.
Ključna karakteristika ovog konačnog nivoa svijesti, svijesti Boga je je potpuno neselektivno prihvaćanje svega, bez ikakvog prosuđivanja, navezanosti i neopterećenosti konceptima iz relativne svjesnosti. Ništa u toj svjesnosti nije za isključiti i promijeniti bez obzira kako u našoj konvencionalnoj svjesnosti to zvučalo, nikakvo zlo pa ni najgore nije za odbaciti nego je i ono predmet prigrljivanja takvog kakvo jeste od strane tog našeg konačnog identiteta. To je ujedno stanje potpunog savršenstva, konačnosti u kome svrha nema više smisla. To je stanje bez svrhovitosti, jer u stanju vrhunske svjesnosti nište ne nedostaje, a traženje svrhe znači da ona trenutno nije spoznata i treba je otkriti, da u sada nešto nedostaje što se u budućnosti treba naći, a pronalaženje toga je cilj i postizanje tog cilja je ujedno i svrha. A u apsolutnom savršenstvu ništa ne nedostaje i nema se što za tražiti. U njemu je sve što jeste i što će biti.
To je stanje potpune slobode i oslobođenja čežnje za bilo čime. To je stanje nenavezanosti za bilo što, pa i sam život. Uz njega se veže i riječ ljubav, ali najčešće se previđa da je to, kako Ken Wilber kaže, velika ljubav s velikim LJ koja prihvaća i voli sve što jeste. To je energija koja pokreće svemir i nema ničega što ona ne voli. To znači da voli i svo zlo. U svoje voljenje uključuje sve što jeste: i glad u svijetu, i razorne potrese, i bombaša samoubojicu, zlo u ljudima, mržnju koja razara, sve prihvaćam i uključujem takvo kakvo jeste i nište ne sudim i odbacujem. To je ljubav koja ne pravi izbore, koja nema svrhu, smisao osim da prihvaća i voli sve što jeste takvo kakvo jeste. Ako malo dublje sagledamo, apsolutni svijet je savršen i lak za voljeti kao takav, a relativni svijet je savršen u svojoj nesavršenosti i kao takav jedini ispravan doživljaj njega je da ga voliš i prihvaćaš takvog nesavršenog. Rijetke ljude koji su ostvarili to stanje nazivamo svecima, zen mudracima, prosvjetljenim bićima…Ta božja ljubav je najčešći izvor nesporazuma čovjeka s Bogom i ljutnje na Boga kod velikih gubitaka, jer u našem ograničenom stupnju svjesnosti naša ljubav je selektivna, podrazumijeva dualizam dobra i zla i jako se razlikuje od ove sveobuhvatne ljubavi koja ne sudi niti odabire. Mi u biti poznajemo od nekuda to iskustvo da želimo biti voljeni na taj bezuvjetan način, da nas se voli i kad smo loši, da nas se ne prosuđuje nego prihvati sa svim što jesmo i očekujemo tu apsolutnu Božju ljubav od roditelja, ali oni funkcioniraju u relativnoj svjesnosti i prečesto nam to ne mogu dati. Onda neki ljudi otkriju Boga i dobiju iskustvo da ih Bog bezuvjetno voli i konačno su doma. No, nažalost često nisu u stanju dati tu takvu ljubav drugima pa ni samoj svojoj djeci.

svrha

RAST I REALIZACIJA KAO SVRHA

U relativnom manifestiranom, našem materijalnom svijetu normalno stanje je da nije savršen i da svemu nešto nedostaje. Svrha u širem smislu je put ka daljnjem usavršavanju, način kako se te rupe popunjavaju, ili način kako se nesavršeni svijet razvija prema savršenoj verziji sebe koja postoji u izvornom signalu. U tom procesu se kod čovjeka koji živi svjesno ili nesvjesno svoju svrhu javlja osjećaj zadovoljstva i ispunjenja kojeg u biti doživljava naš svjesni ego. Važno je razumjeti da se sav taj rast, osobni razvoj, ali i duhovni razvoja i sva usavršavanja događaju u relativnom svijetu manifestiranosti koji indijska tradicija naziva Maja. Maja se obično prevodi kao iluzija, ali  Maja je svaki manifestirani svijet koji je samo nepotpuno i nesavršeno uprizorenje duha, izvornog signala, ali ujedno i jedini način kako se duh manifestira. Svrha se nalazi u području relativnog svijeta, manifestiranog, Maje i njegova konačna svrha je usavršavanje, rast ka svom velikom potencijalu, evoluiranju u viši stadij prema sveobuhvatnosti, sve-uključivosti, jer manifestirani svijet nije još jednak izvornom signalu. Spoznavanje izvornog signala, ”izvornog softwera” koji jeste jedina prava stvarnost, iz stanja ego svjesnosti nazivamo prosvjetljenje. Dakle u relativnom materijalnom manifestiranom svijetu sve što postoji nije cjelovito i teži ka svom usavršavanju i ocjelovljenju i evoluiranju unutar manifestiranog svijeta u svoju savršenu dimenziju. To postignuće je u biti svrha cijelog manifestiranog svijeta, a težnja i čežnja je sadržana u svemu što postoji. Ljudsko biće, što je na višem nivou svijesti, sve više i snažnije osjeća taj poriv za svrhom svoga postojanja. Nju možemo u širem smislu sagledati kao poriv za usavršavanjem što je u biti poriv za sve većim manifestiranjem svoje savršene apsolutne verzije u relativnom materijalnom svijetu. Ostvarenje svrhe se događa kroz sve snažnije življenje na van:
– onoga što jesmo u sebi (naša esencija ili Self),
– svojih talenata i
– nalaženje i ostvarenje svoje misije u ovom životu.
Često svrhu poistovjećujemo samo sa svojom misijom, ali sve ovo do sada rečeno naglašava koliko je življenje svoje autentičnosti i svojih talenata važan dio svrhe. Prisjetimo se, svrha je daljnje usavršavanje i sve jače manifestiranje izvornog signala (Selfa, jastva) u materijalnom svijetu, odnosno sve snažnije življenje i ostvarivanje svih dimenzija sebe.

 

your-purpose-in-life-is-to-find-your-purpose-and-give-your-whole-heart-and-soul-to-it

OPSTRUKCIJE U REALIZACIJI SVRHE

Da bismo u tome uspijevali preduvjet je da radimo na rješavanju svoje problematike iz ranog perioda kada su se materijalizirale naše nesavršenosti koje imamo za riješiti. Te problematike su postale opstrukcije koje nam ne daju da budemo ono što jesmo i živimo svoje talente i svoju misiju.
Poznato nam je već da dok smo bili mali nas osjećaj sebe tj. ego identitet je bio preslab da bi se nosio s boli i jakim emocijama koje su se podizale pa ih je pogurnuo i ugravirao u podsvijest. Taj obrambeni mehanizam mu je omogućio da preživi da se zadrži osjećaj identiteta, jer bi ga ta bol ili snažne emocije raznijele.
Kao sistem samoobrane ego je filtrirao i cenzurirao memoriju i odbio pohraniti u eksplicitnu memoriju ono što ga ugrožava i što mu je previše. Isti koncept se događao i s našim autentičnim Ja (Selfom)  i našim talentima za koje smo tada zaključili da nisu dobrodošli, ili da ugrožavaju odnos s roditeljima ili kasnije s prijateljima. Pogotovo ako imamo više oraliteta lako smo odustajali od sebe u korist odnosa i tako gubili kontakt sa našim urođenim talentima čija je realizacija dio naše svrhe. U našoj podsvijesti skrivene od našeg znanja pohranjene su i grozne (traume) i predivne stvari (autentičnost i talenti), a zajedničko im je to da ne znamo da ih imamo. Cilj našeg rada je između ostalog i to da implicitno pretvorimo u eksplicitno.

 

posramljivanje

 

KAKO PREPOZNATI DA LI SMO NA PRAVOM PUTU?

 

Srećom, mi nismo samo naš ego. Naš sistem sadrži kompletno znanje o našoj svrsi, naši talenti su i dalje tu u nama, samo sad moramo naći način da naš svjesni ja – ego to spozna i da iz podsvjesnog prijeđe u svjesno što će biti predmet vježbi na ovom intenzivu. Self nas u životu, mimo našeg svjesnog znanja, vodi u često bolne životne situacije koje imaju za cilj našu transformaciju i dobivanje iskustava koja će nas promijeniti na način da se približimo ostvarenju naše svrhe. Nekada ta iskustva imaju za cilj razvoj i afirmaciju naših talenata i sposobnosti koje nam trebaju naknadno poslužiti u ostvarenju naše svrhe. Kada taj proces uznapreduje često počinjemo osjećati da nam to što smo radili u životu do tada prestaje biti zanimljivo i počinjemo taj posao radit uz puno napora i nezadovoljstva. To nezadovoljstvo nas natjera da krenemo u potragu za nečim što nas ispunjava. Neki od nas su vođeni u tom procesu, imaju jasne poruke od vodstva, ili kroz meditaciju ili snove primaju informacije, a neki moraju na težak i bolan način spoznavati svoju svrhu. To ovisi o tome koliko smo otvoreni, koliko vjerujemo i koliko su nam jake ego obrane. U biti naš ego traži svrhu, a Self je cijelo vrijeme zna i potragu za svrhom možemo smatrati i poboljšavanjem komunikacije ega i Selfa. Življenje svoje svrhe daje relativan smisao životu malom egu koji živi u relativnom svijetu Maje. Kada nam se u životu počnu događati ugodne i povoljne koincidencije to je konkretan znak da smo na liniji svoje svrhe i na pravom putu. U biti ti sinkroniciteti su poruke našeg Selfa koji tako komunicira s egom. Ako nam se događaju stalno jako negativne koincidencije to je konkretan znak da nešto trebamo mijenjati u životu. Ako se događaju manje negativne koincidencije u povremene pozitivne to možemo shvatiti kao grebanje Titanika o santu leda dok postupno, ali ipak uspješno mijenja kurs.

 

sinkronicitet

POMAGANJE DRUGIMA KAO SVRHA

ivotna svrha u smislu misije uopće ne mora biti nešto što u materijalnom svijetu smatramo velikim. Bitno je da se mi osjećamo ispunjeni s tim. Najčešće je vezana za naše prirodne talente i uvijek ima vezu s tim da nešto svoje ili cijelog sebe damo svijetu i to nas onda jako ispunjava. Često je svrha povezana s nekim radom za dobrobit drugih ljudi, pojedine skupine ili cijelog društva. Iz ego stanja imamo daleko jaki osjećaj sebe i odvojenosti od drugih i nemamo često tako svjesno osjećaj da nam je tako puno stalo do dugih. Ipak, iako smo otoci, ispod mora smo svi dio iste zemlje i snažno povezani. Naša svrha i misija je stoga najčešće povezana s nekim pozitivnim utjecajem na druge ljude, ili nekada u još širem smislu na prirodu. Najkraće rečeno naša svrha je:
– da živimo i osjećamo svoju esenciju
– da živimo i realiziramo svoje talente (božji darovi)
– da ostvarimo svoju misiju koju smo si namijenili u ovom životu
Ovaj mini intenziv ima za cilj da pokrene, ili ubrza u nama proces nalaženja sebe i smisla našeg postojanja u ovom životu. Već samo postavljenje namjere da nađem svrhu je značajan doprinos tom procesu.

svrha te zove

albertschweitzer1

Želim saznati više

Kako bismo vas mogli kontaktirati i pružiti vam sve informacije o Vikend intenzivima IPD Centra pozivamo vas da nam se bez obaveze javite  na:  [email protected]

Ili ispunite kratki kontakt obrazac pa ćemo vas mi kontaktirati kako i kada vama odgovara.

SVJEDOČANSTVA

“Energija koju smo stvorili terapeuti i mi, polaznici ovog intenziva, drži me još danima nakon što je inteziv završio. Osjećam se ispunjeno novim poznanstvima, ali ono bitnije – osjećam se ispunjeno sobom! Nisam došla s velikim očekivanjima, ali s intenziva odlazim s velikim darovima. Hvala vam!”

Marina, polaznica 3. g. OR-a