Znanstvenici i autori

Naš rad se zasniva na integrativnom pristupu znanjima o čovjeku i nastoji uključiti više postojećih koncepata i epistemologija koje omogućavaju duboko razumijevanje čovjeka i njegovih problema te integrirati one terapeutske pristupe koji omogućavaju rješavanje tih problema. Programi Rani razvoj – utjecaj na život, Osobni razvoj i Trening za terapeute su razvijeni integracijom spoznaja i radova mnogih znanstvenika i autora koji se navode u ovoj rubrici. U našem radu njegujemo avangardni holistički pristup razumijevanju čovjeka kroz povezivanje uma i tijela preko emocija, kao i odlučujući utjecaj kvalitete emocionalnih odnosa na neurološki, ali i energetski ustroj čovjeka. Utjecaj kvalitete interpersonalnih odnosa na unutarnje stanje osobe, njenu fiziologiju te neurološki i energetski sustav sagledavamo, kako kod ranog odnosa djeteta sa skrbnicima, tako i kasnije u partnerskim odnosima te u individualnom radu klijenta s terapeutom.

Koliko osobno duboko možemo ući u svoj nutarnji svijet emocija i podsvjesnih obrazaca te razriješiti unutarnju problematiku (između ostalog, proradom zablokiranih emocija) te tako formirati zreli i cjeloviti ego, toliko visoko se možemo povezati s duhovnim aspektima i početi živjeti smislenijim životom povezani s nečim većim od svog ega. U tom cilju su razvijeni naši programi koji objedinjavaju radove navedenih znanstvenika i autora koji u biti govore o istoj temi spoznavanja čovjeka, često s vrlo različitih pozicija. Dublje razumijevanje tih koncepata na, otkriva da različite epistemologije u biti govore o istom samo koriste nešto drugačiji riječnik i daju nešto drugačija viđenja.

Znanstvenici i autori na čijim radovima su razvijeni naši programi

Razumijevanje ranog razvoja

Među prvima su važnost ranih iskustava iz prvih godina djeteta, pogotovo trumatskih kroz svoj rad sagledali još Sigmund Freud, Joseph Breuer, Pierre Janet, ali društvo tada i još dugo nije bilo spremno prihvatiti da je rana trauma (pogotovo rano seksualno zlostavljanje) bio najčešći uzrok psiholoških problema kod žena, tada nazivanih histerija.

Dr. Jean Piaget otvara vrata razumijevanju djetetovog razvoja, pogotovo kognitivnog.

O važnosti emocionalnih iskustava sa skrbnicima iz prvih godina djeteta se govori još od vremena Dr. Otto Ranka koji postavlja koncept objektnih relacija, a Dr. Melanie Klein, Dr. R. Fairbairn i drugi nastavljaju unaprjeđivati taj važan koncept. Dr. Konrad Lorenz sagledava poriv za instinktivno emocionalno povezivanje životinja sa skrbnicima, a Dr. Harry Harlow, kroz svoje povijesno važne eksperimente, otkriva koje posljedice kod mladunčadi majmuna, pa time i kod djece, ostavlja nedostatak majčinstva. Njegov suradnik Dr. James W. Prescot nastavlja njihov zajednički rad razvijajući koncept korijena nasilnosti kod čovjeka.

Teorija povezanosti (privrženosti) ili Attachment theory Dr. Johna Bowlbya sredinom pedesetih konačno postavlja koherentnu teoretsku osnovu kroz koju se počinje sagledavati i razumijevati važnost kvalitete odnosa djeteta sa skrbnicima (primarno majkom) za njegovo cjeloživotno funkcioniranje. Radovi Dr. Donalda Winnicotta koji duboko sagledava organizmičku vezu majke i djeteta, Dr. Marie Ainsworth koja razvija Strange situation eksperiment za utvrđivanje tipa povezanosti, kao i prethodnika kao što su Dr. Margaret Mahler koja postavlja koncept razvojnih faza simbioze i separacije, Dr. Daniel Stern koji povezuje psihoanalizu s novim razvojnim modelima razumijevanja ranog razvoja, Dr. P. Fonagy i dr. su počeli razvijati stvarnu sliku o čovjeku i preduvjetima njegovog cjelovitog razvoja u ranom formativnom periodu.

Dr. William i Martha Sears uspješno (konačno zvanično) uključuju Bowlbyjev koncept emocionalne povezanosti (privrženosti) u praktično roditeljstvo i daju ogroman doprinos širenju ovih spoznaja u društvo kroz svoje knjige.

Dr. Gordon Neufeld daje svjež i suvremen pristup razumijevanju djeteta i viziju cjelovitog roditeljstva.

Dr. Joseph Chilton Pearce otvara nove dimenzije u razumijevanju ranog perioda.

Razumijevanje partnerskih odnosa

Koncept sigurne i nesigurne emocionalne povezanosti (privrženosti) djeteta kroz radove Dr. Mary Main, Dr. Kim Batolomew i Dr. Leonard Horowitz omogućava sagledavanje i opisivanje stilova vezivanja kod odraslih i korijena problematičnog funkcioniranja u ljubavnim odnosima.

Ti uvidi su omogućili razvoj psihoterapijskih pravaca za rad s parovima koje razumiju stvarni korijen partnerski nesporazuma i emocionalne boli. Dr. Harwille Hendrix, sagledavajući kako naše nesvjesno odabire za partnera osobu koja ima tendenciju povrjeđivanja kao što su imali roditelji razvija Imago terapiju, a Dr. Sue Johnoson razvija Emotionally focused theraphy (EFT) koja kroz proces od devet koraka vodi par ka sagledavanju obostrano nenamirivanih primarnih potreba (attachment needs) i emocionalnom zbližavanju.

Razvoj terapeutskih koncepata za rad s šok traumom i ranom traumom

Iznimnu ulogu u razumijevanju čovjeka je odigrao rad Dr. Wilhelma Reicha i Dr. Alexandera Lowena koji su među prvima počeli povezivati psihu i tijelo i otvorili put tjelesno orijentiranoj psihoterapiji. Koncept karakternih obrana i somatiziranih emocionalnih oklopa pruža potpuno novi način razmišljanja o posljedicama ranih povrjeđujućih emocionalnih iskustava i otvara put novom psihoterapeutskom pravcu rada s tijelom.

Dr. John Pierrakos razvija s Dr. Alexanderom Lowenom Institut bioenergetike, a s Evom Pierakos razvija Core energetic koncept terapije, a koji stavljaju rad s tijelom u centar psihoterapije.

Za razliku od klasičnih talk teraphy te analitičkih psihoterapija, tjelesno orijentirane psihoterapije rade ne dubljim dijelovima mozga, na autonomnom živčanom sustavu, na somatiziranim posljedicama povrjeđujućih iskustava i proradom zablokiranih ili potisnutih emocija čine korjenite promjene u nervnom, energetskom i fiziološkom sustavu osobe što mijenja unutarnje emocionalno stanje i posljedično omogućava promjenu načina razmišljanja i viđenja problema.

Dr. Peter Levine daje enorman doprinos rješavanju traume kroz razvoj Somatic experiencing koncepta terapiranja. Dr. David Berceli sagledava važnost tremora za rješavanje traume i razvija Tension stress trauma release (TRE).

Dr. Janina Fisher i Dr. Pat Ogden nastavljaju razvijati ovo područje kroz Sensorymotor psychotheraphy institute u cilju rješavanja posljedica traumatskog stresa i nesigurne povezanosti (privrženosti).

Ron Kurtz, kao njihov prethodnok i učitelj, kroz Hakomi metodu i Hakomi institut razvija još jedan dragocjen pristup dubokoj nutarnjoj transformaciji čovjeka.

 

Razvoj energetskih terapautskih pristupa

Najcjelovitiji doprinos razumijevanju energetskog funkcioniranja ljudskog sustava te posljedicama traume i povrjeđujućih iskustava na energetski sustav tijela dale su Barbara Ann Brennan i Anodea Judith, koje su neovisno koncept karakternih obrana objasnile kroz promjene u energetskim centrima i energetskom sustavu i dale novu perspektivu koja je uključila i energo terapiju u rad s ranom traumom.

Iznenađuje koliko je područje bioenergetike komplemetarno neuroznanstvenim spoznajama i tjelesno orijentiranim psihoterapeutskim pravcima te kako integriranje ovih pristupa daje cjelovitiji uvid u funkcioniranje čovjeka te razumijevanje posljedica povrjeđujućih iskustava kao i načina njihovog razrješavanja.

Interpersonalna neurobiologija

Zanimljivo je da danas najviše spoznaja o preduvjetima cjelovitog ranog razvoja (roditeljstvu) te o otklanjanju posljedica neadekvatnog ranog razvoja (psihoterapiji) dolazi upravo iz područja neuroznanosti. Zahvaljujući radu suvremenih eminentnih znanstvenika koji imaju sposobnost integracije različitih grana znanosti posljednjih desetak godina se rađa nova znanost interpersonalna neurobiologija (IPNB) koju jako dobro razumiju oni koji djeluju na području ranog razvoja i na području tjelesno orijentiranih psihoterapeutskih pravaca.

O interpersonalnoj neurobiologiji danas govore mnogi aktualni znanstvenici od kojih je najpoznatiji Dr. Daniel Siegel koji je i osnivač IPNB-a. Njegov doprinos razvoju i popularizaciji ovih važnih spoznaja je nemjerljiv.

Dr. Allan Schore nadograđuje teoriju povezanosti i postavlja koncept teorije regulacije te briljantno integrira neuroznanost i razvojne pristupe. Njihov rad je u srži svih programa ovog Centra.
Dr. Jaak Panksep uvodi pojam afektivne neuroznanosti koja nam osvjetljava najdublje korijene psiholoških i emocionalnih problema čovjeka te daje objašnjenje zašto su tjelesno orijentirane psihoterapije tako uspješne. Također, kroz svoj rad na životinjama daje razumijevanje primalnih emocija koje rukovode našim ponašanjem i ukazuje na to kako je poremećaj u njihovom procesiranju u osnovi psihičkih i somatskih zdravstvenih odstupanja kod ljudi.

O ranoj razvojno-odnosnoj traumi

Dr. Bessel van der Kolk sa suradnicima postavlja povijesni Prijedlog za uvrštavanje rane razvojne traume u DSM 5 i time otvara put za službeno prihvaćanje i razumijevanje utjecaja interpersonalne rane traume na razvoj mozga.

Dokument: Proposal to include a delopmental disorder diagnosis for children and adolescents in DSM5

Dr. Bruce Perry nastavlja kroz svoj rad u Child trauma academy produbljivati i širiti saznanja o utjecaju povrjeđujućih iskustava na biologiju mozga i time ne ponašanje djeteta i sutrašnje osobe.

O utjecaju rane traume na cjeloživotno zdravlje

Dr. Vincent Felitty i dr. Robert Anda razvijaju Adverse child experience (ACE) study koja po prvi put na više od 17.000 ispitanika pokazuje jasne posljedice ranih povrjeđujućih iskustava na fizičko i psihičko zdravlje odraslih te na dužinu života.

Dr. Gabor Mate kroz svoje knjige i svoj rad dorinosi širenju spoznaja o vezi ranih povrjeđujućih iskustava s oboljenjima u odraslom periodu kao što su, karcinom, artritis, kardiovaskularne bolesti … te ukazuje na stvarne korijene ovisnosti.

Dr. J Schonkoff i drugi znanstvenici s Harvarda kroz Center on developing child polako mijenjaju paradigmu o roditeljstvu, medicini, psihoterapiji…i jasno i nedvojbeno ukazuju na nužnost da društvo učini pomake u podršci roditeljstvu i ranom razvoju kako bi time preveniralo veliki dio bolesti i zdravstvenih problema kroz život i ukazuje na ranu traumu kao glavni korijen psiholoških, ali i somatskih problema u odraslosti.

Transpersonalna razina

Transpersonalne razine u razumijevanju čovjeka, njegove podsvijesti, kolektivne svijesti te sagledavanje duhovnih iskustava je počeo razotkrivati C. G. Jung, a rad Dr. S. Grofa nam omogućava uvid i određeno razumijevanje dimenziju čovjeka koja je dublja od ega.

Teoretsku podlogu koja omogućava integriranje svih ovih radova, koncepata i načina razumijevanja čovjeka daje Ken Wilber koji razrađuje Spiralnu dinamiku svijesti Dr. Clare Gravesa i njegovih učenika Don E. Becka i Christophera Cowana. Wilberova Integralna teorija je osnova razumijevanja čovjeka u našoj školi i omogućava nam da uvidimo istinitost u svakom konceptu i pristupu bez obzira na njihovu različitost i međusobno nepriznavanje te kroz konzilijarnost i sinergiju ostvarimo cjelovit pogled na čovjeka te uzroke i načine rješavanja njegovih problema.