IPD škola Integralne tjelesne psihoterapije je član Europske asocijacije za tjelesnu psihoterapiju (EABP) u procesu je verificiranja svog programa edukacije pri EABP-u.

EABP.
O Integralnoj tjelesnoj psihoterapiji (ITP)

ITP je tjelesno orijentirana psihoterapija koja se bavi terapijskim radom na posljedicama rane razvojno-odnosne traume te drugih blažih ranih povreda i zanemarivanja, kao i rane ili kasnije šok traume sagledavajući kako su rani interpersonalni odnosi i ostala rana i kasnija iskustva utjecali na formiranje neurofiziologije osobe i cjelokupnog organizma, njene psihe, unutarnjeg emocionalnog svijeta, podsvjesnih uvjerenja osobe kao i na građu i funkcionalnost tijela. Sagledavajući korijene ljudske problematike kroz psihodinamski koncept, ITP podrazumijeva da novi odnos kroz terapeutski rad može dovesti do promjena na vaćini spomenutih tema i unaprijediti kvalitetu života osobe. U radu terapeut ITP-a, pored niza tehnika za rad s tijelom, psihom i neurofiziologijom organizma kojima vlada, primarno koristi sebe kao instrument zbog čega je iznimno važno da kontinuirano radi na sebi. Stoga je ITP uz tjelesnu komponentu izrazito odnosna, klijentu orijentirana psihoterapija (two person psychotherapy).

Kroz šestogodišnju edukaciju, uz intenzivan rad na sebi i osobnu transformaciju, ITP daje iskustveno i teoretsko usvajanje principa rada prvobitnih tjelesno orijentiranih biodinamskih pristupa (Bioenergetike, Core-energetix-a, terapije usmjerena na klijenta (C. Rogers) kao i razumijevanja i usvajanje osnovnih principa suvremenih tjelesno orijentiranih psihoterapija i metoda (Bodynamic, Somatic Experiencing, Senzorno motorna psihoterapija) kako bi potaklo svoje studente na daljnje edukacije i proširivanje svog znanja iz drugih psihoterapijskih pravaca.

Kako bi budućim terapeutima dala što šire znanje u radu s čovjekom i izbjegla metodologizaciju, ITP je razvila i zastupa integralni pristup u radu s čovjekom tako što, uvažavajući aktualnu vlastitu autentičnu metodologiju, kontinuirano i dalje integrira, povezuje i objedinjava različite psihoterapijske, znanstvene i teorijske koncepte i epistemologije, načine razmišljanja i rada s čovjekom u jedno koherentno razumijevanje čovjeka i korijena njegovih problema. Konačni cilj je stalno razvijanje i iznalaženje što efikasnijeg načina rada s ciljem podrške čovjeku kroz život na način da integriramo rad s tijelom, duhom i umom. Kao takva ITP će uvijek dalje istraživati, razvijati i usavršavati nove efikasnije načine rada i integrirati nove spoznaje i koncepte u svoju praksu s ciljem vlastite evolucije.

Interdisciplinarnost i transdisciplinarnosti ITP-a

Integralni pristup podrazumijeva interdisciplinarnost odnosno integriranje raznih informacija, tehnika, koncepata, teorija iz različitih znanstvenih i psihoterapijskih disciplina i pravaca. Također ITP svoju metodologiju zasniva na transdisciplinarnosti što podrazumijeva korak dalje u razvoju terapijskog rada i time stvaranje sveobuhvatne sinteze postojećih terapijskih i znanstvenih koncepcija, što rezultira razvijanjem vlastite metodologije koja po potrebi u radu s klijentom izlazi iz granica prvobitnih terapijskih koncepcija.
ITP je primarno usmjerena na dugotrajniji rad s ciljem otklanjanja korijena problematike, a ne samo simptomatologije i vanjske manifestacije dublje problematike klijenta.
ITP u svom radu polazi od znanstveno potvrđenih spoznaja da su uz epigenetsko nasljeđe, u korijenu većine neželjenih emocionalnih i psiholoških stanja, ponašanja tj. funkcioniranja osobe njena rana (intrauterina, neonatalna ili kasnija) povrjeđujuća iskustva (nenamirenost primarnih potreba ili aktivno emocionalno, psihološko ili tjelesno povrjeđivanje).
ITP smatra da rana povrjeđujuća iskustva i nenamirenost, odnosno zanemarivanje (većinom kroz odnose sa skrbnicima) su utjecala na organizaciju neurofiziologije organizma, na građu tijela te oblikovala podsvijest koja osobu drži zarobljenu u nesvjesnim uvjerenjima, loše-adaptivnim obrascima ponašanja i negativnom doživljaju sebe i svijeta.
ITP sa temelji na interpersonalnoj neurobiologiji, razvojnoj i kliničkoj psihologiji, transpersonalnoj psihologiji, neuroznanosti i Polivagalnoj teoriji, Teoriji privrženosti, suvremenoj Teoriji regulacije afekta, konceptu objektnih relacija itd.

Temeljna postavke rada na sebi po principima ITP-a su sadržane u Jungovim rečenicama: ”Sve što je nerazriješeno iz najranijeg djetinjstva uprizoruje se u životu kao problem, događaj ili stanje”, kao  i ”Sve što ne valja u svijetu je u nama.”

 

Temeljni principi rada ITP-a su:

  1. KONTAKT – Duboki odnos i stvaran kontakt prisutnog, prihvaćajućeg, uvažavajućeg, otvorenog i empatičnog terapeuta s klijentom u kojem klijent može biti konačno autentičan i vjeran svojim emocijama i impulsima bez rizika da izgubi kontakt, što omogućava klijentu da se više poveže sa svojim biološkim impulsima i psihološko-duhovnim centrom sebe.
  2. ZNANJE –  Nastojanje sagledavanja, razumijevanja korijena i znanstvenog objašnjenja izvora problematike te iznalaženje trenutno najadekvatnijeg od niza mogućih pristupa kako bi se klijentu pružilo upravo ono što njegov sistem u tom trenutku treba.
  3.  SUPTILNOST – Iznalaženje što manje invazivnih pristupa u terapiji kako bi se izbjeglo bilo kakvo povrjeđivanje ranjivog i otvorenog klijenta i eventualna retraumatizacija.
  4.  POŠTOVANJE MUDROSTI TIJELA – Kataliziranje i facilitiranje tjelesnih procesa (neurofizioloških, emocionalnih, senzorno motornih) koji su u trenutku povrjeđivanja bili zaustavljeni i žele se dovršiti u cilju iscjeljenja i vraćanja organizma u balans putem:

–     aktiviranja i facilitiranja i prorade potisnutih emocija kroz procesni rad (najčešće sekundarnih kako bi se došli u kontakt s primarnim emocijama)
–     aktiviranja i dovršavanje suspregnutih senzorno motornih impulsa u tijelu koji pohranjuju ogromnu energiju aktiviranu u cilju preživljavanja kroz titraciju i pendulaciju u cilju zacjeljenja traumatskog iskustva
–     aktiviranja i realizacije potisnutih impulsa za namirenjem primarnih potreba i konačno dobivanje nedostajućeg iskustva namirenja

  1.   REPAIR – Davanje sistemu iskustva popravka povrjeđujuće situacije da doživi iskustveno situaciju na način kako je trebalo biti.
  2.   VIĐENOST – Viđenje, potvrda i prihvaćanje klijenta u njegovoj istini s ciljem dovođenje klijenta u veći kontakt s vlastitom istinom i stvarnim sobom (Selfom).
  3.   SAMORAZVOJ – Kontinuirani osobni rad terapeuta na sebi i učenje kroz samorazvoj i daljnje istraživanje.

 

 

Postignuće i cilj ITP-a:

Shodno tome postignuće i cilj ITP- a je razrješenje ili ublažavanje posljedica rane i šok traume kao i drugih stresnih životnih situacija na tjelesnom i psihološkom nivou kroz:
–    Dovršavanje i razrješenje zaostalih, potisnutih i nedovršenih inter i intrapersonalnih konflikata, somatiziranih u organizmu koji se manifestiraju u životnim situacijama i novim odnosima i kao takvi su opstruirali daljnje emocionalno, psihološko i socijalno sazrijevanje osobe i nastavljaju joj kvariti kvalitetu života.
–    Zacjeljivanja ”emocionalnih rana” nastalih kroz objektne relacije
–    Otapanje obrambenih mehanizama koji su štitili te ”rane”, ali i smetali u funkcioniranju kroz život.
–     Propuštanje započetih i zablokiranih emocija koje se manifestiraju kao emocionalni mišićni blokovi i time otvaranje blokova
–     Dovršavanje zakočenih senzorno motornih pokreta i impulsa manifestiranih kao hipertoničnost mišića koji su dio bazalnih podsvjesnih programa organizma s ciljem preživljavanja.
–     Uspostavljanja boljeg energetskog protoka u organizmu
–     Otpuštanje fascijalnih i mišićnih spazama i blokada.
–     Bolji kontakt ega s afektivnim sustavima, primarnim emocijama i biološkim selfom.
–     Bolji kontakt ega sa psihološkim (duhovnim) Selfom.
….odnosno nastavak emocionalnog, psihološkog i duhovnog sazrijevanja osobe.

Općenito o ITP-u

ITP u svom radu podrazumijeva interdisciplinarni pristup objedinjavajući grane znanosti koje su shodno Kartezijanskom dualizmu čovjeka razdijelile na tijelo, psihu i duh pa tako možemo reći da ITP radi biologizaciju psihologije, psihologizaciju somatske medicine i demistifikaciju duhovne dimenzije čovjeka s ciljem holističkog pristupa u psihoterapiji.

ITP svoju metodologiju bazira na aktualnoj smjeni paradigmi u terapeutskom radu s analitičke, eksplicitne, svjesne, racionalne, verbalne lijeve hemisfere mozga na implicitnu, integrativnu, nesvjesnu, neverbalnu, tjelesno orijentiranu emocionalnu desnu hemisferu mozga.

ITP nije zatvorena u propisane metode i ostaje uvijek izrazito kreativna, kako u razvoju svog koncepta tako i u samom radu s klijentom, jer raspolaže s velikim brojem alata i metoda iz različitih pravaca.

Iako vlada s mnoštvom metoda, terapeut ITP-a je duboko svjestan da je ono što konačno dovodi do promjene u klijentu je odnos prihvaćanja, otvorenosti, empatičnosti i uvažavanja od strane prisutnog terapeuta i susret s klijentom u njegovoj istini.

Integralnost njegujemo i u načinu podučavanja tako što više različitih terapeuta sudjeluje u Terapeutskom treningu prezentirajući različite osobne autentične načine rada. Time budući terapeuti mogu lakše naći svoju autentičnu dimenziju u kojoj su onda i najučinkovitiji za klijenta, umjesto da se potiče kopiranje jednog učitelja i uči jedna određena metoda.

ITP i druge psihoterapije

ITP podrazumijeva da svaka psihoterapija nudi važan i dragocjen dio spoznaja o radu s ljudskim bićem i poštuje njen važan doprinos kojeg nastoji razumjeti i eventualno povezati s drugim pristupima u cilju boljeg međusobnog razumijevanja i unaprjeđenja dijaloga među psihoterapijskim pravcima.

ITP nastoji podržati integriranje različitih pristupa sagledavajući onaj dio znanja koji različite terapije dijele kao zajedničku platformu, kao i onaj dio posebne nove vrijednosti koje pojedina psihoterapija unosi u rad s posljedicama rane traume.

Vjerujemo da svaka terapija sagledava jedan važan dio cjeline, a ITP svojim djelovanjem želi dati svoj mali doprinos u svijetu aktualnom procesu sagledavanja ”cijelog slona”.

Najvažniji znanstveni i konceptualni temelji ITP:

–     W. Reich – analiza karaktera, Koncept karakternih obrambenih struktura
–      A. Schore – Teorija regulacije afekta
–      A. Lowen – Bioenergetska analiza
–      Carl Rogers – humanistička psihologija i koncept terapije usmjerene na klijenta,
–      J. Pierrakos – Core energetix
–      L. Heller – Stilovi preživljavanja
–      L. Mercher – Bodynamic
–      T. Levine – Somatic Experiencing, rad s traumom
–      P. Ogden, M. Kekuni – Senzorno motorna terapija
–      S. Freud – transfer i kontratransfer, id, ego, superego
–      Steven Porges – Polivagalna teorija
–      D. Siegel  – interpersonalna neurobilogija
–      Ken Wilber  –  spiralna dinamika svijesti, AQAL, pretransfalacy,
–      P. Fonagy – psihička ekvivalencija, mentalizacija, epistemic trust
–      M. Mahler – razvojne faze
–      O. F. Kernberg, – razvojne faze, razvojni zadaci
–      R. Kegan – razvojne faze
–      M. Klein – koncept pozicija, objektne relacije
–      O. Rank, G. Neufeld – counterwill
–      S. Grof  – transpersonalna psihologija
–      J. Bowlby – teorija privrženosti
–      M. Ainsworth – stilovi privrženosti
–      B. van der Kolk – koncept rane traume,
–      J. Panksep – koncept afektivnih sustava,
–      M. Ericson – rad s podsvjesnim umom kroz trans
–      C. Pert – molekule emocija
–      C. G. Jung – individuacija, Self, arhetipovi, kompleks, kolektivno i individualno nesvjesno, sjena, sinkronicitet, anima, animus

 

Izvori i korijeni

Program treninga i edukacije za Terapeute osobnog razvoja kao i psihoterapeute i savjetodavne terapeute ITP-a je razvijen integracijom koncepata: Bioenergetske analize, Core Energetix-a i spoznaja iz suvremenih tjelesno orijentiranih psihoterapijskih pravaca integriranih s attachment-u orijentiranim psihodinamskim pravcima kao i klijentu orijentiranim psihoterapijama koje njeguju odnos bliskosti, povjerenja i posvećenosti klijentu. Program je razvijan kroz period od desetak godina. Koncept IPD škole i centra, koncept edukacije i treninga, kao i teoretski dio programa (Koncept predavanja i programi: Rani razvoj i roditeljstvo, Rani razvoj utjecaj na život, Osobni razvoj i Trening za terapeuta ITP-a) je autorski rad Tomislava Kuljiša (bibliografija i izvori), a koncept iskustvenih radionica i edukacije za terapeute je razvijan godinama radom i iskustvom cijelog terapeutskog tima na osnovu njihovih edukacija u:

  • Center for Intentional Living (New York) koji njeguje spoj tjelesno orijentirane psihoterapije i klijentu orijentirane psihoterapije (C. Rogers). Alexis Johnson, Phd i Judith Schmrauh Phd.
  • Intergrativna psihoterapija
  • Sue Johnson – Emotionaly focused therapy
  • Snow Lion škole u Francuskoj
  • Core Energetics-u sa Zigmmarom Gerkenom
  • Supervizijskim treninzima s Olafom Trappom, Heinerom Steckelom iz Bioenergetske analize
  • CorSoma trening sa Corneliom Gerken
  • Centru za integrativni razvoj Zagreb
  • Somatic Experiencing treningu po Peteru Levinu
  • i mnogim drugim edukacijama i radionicama.
Ukratko o ITP

Integralna tjelesna psihoterapija kao jedan od tjelesno orijentiranih biodinamskih koncepata je u biti koncept koji integrira znanja o čovjeku podijeljena u različite znanosti koje u praksi ne uspijevaju dovoljno surađivati i međusobno se razumjeti. ITP je kao ljepilo koje povezuje i integrira znanja o svim dimenzijama čovjeka tako što rade fiziologizaciju i biologizaciju psihologije, psihologizaciju medicine i anatomije kao i demistifikaciju i utjelovljivanje ljudske spiritualnosti. Kroz ITP sagledavamo kako interpersonalni odnosi formiraju podsvijest koja s neurologijom i fiziologijom tijela čini jednu cjelinu (tjeloum) te kako utjelovljena podsvijest oblikuje ljudsku psihu, način percipiranja, razmišljanja, ponašanja i odlučivanja kao i osoban odnos prema inherentnoj spiritualnosti. ITP nam omogućava sagledavanje kako interpersonalna iskustva iz ranog perioda ostaju ugravirana u neurobiologiji ljudskog organizma te tako postaju osnova na kojoj se formira psihološki aparat čovjeka i kasnije utječu na cjeloživotno zdravlje te kvalitetu i dužinu života osobe.

Specifičnost našeg programa i rada je integralni pristup čovjeku u kojem se prožimaju i isprepliću psihologija, fiziologija, neurologija, anatomija kao i transpersonalna dimenzija čovjeka. Integralna tjelesna psihoterapija u biti radi biologizaciju psihologije, psihologizaciju somatske medicine te demistifikaciju duhovne (transpersonalne) dimenzije čovjeka. Zahvaljujući tome svaku tematiku i problematiku čovjeka sagledavamo holistički uzimajući u obzir najranije primarne odnose (objektne relacije)  koji su odredili način doživljavanja sadašnjih odnosa i njihov utjecaj na podsvijest i neurofiziologiju osobe.
Cilj treninga i edukacije za terapeuta ITP-a je kroz osobno iskustvo potkrijepljeno suvremenim znanstvenim spoznajama razviti sveobuhvatna znanja o čovjeku i integralan način razumijevanja čovjeka i njegovih problema. Kroz šestogodišnju edukaciju i rada na sebi događa se značajna unutarnja transformacije u vidu veće emocionalne i psihološke zrelosti i izgradnja kapaciteta za biti prisutan i posvećen u radu s klijentom. Spoznajno i iskustveno između ostalog dobivamo integriranu cjelovitu sliku o tome:
– kroz koje razvojne procese emocionalnog i psihološkog razvoja i koje faze razvoja mozga prolazi ljudsko biće u ranom formativnom periodu prvih godina,
– koja je važnost i uloga emocija, koja je tjelesna (biokemijska i neurološka) i energetska dimenzija emocija i što su preduvjeti emocionalnog sazrijevanja,
– kako odnosi sa skrbnicima utječu na organizaciju mozga, neurološkog sustava, emocionalno sazrijevanje, psihološki razvoj, formiranje ega, formiranje cjeloživotnog unutarnjeg stanja, tjelesnu konstituciju, formiranje podsvjesnih obrazaca funkcioniranja u odnosima i općenito u životu
– kako odstupanja od razvojno poticajnih odnosa dovode do stvaranja razvojno odnosne traume i kako se to manifestira kroz život osobe,
– kako šok trauma od intrauterine faze pa kroz cijelo rano djetinjstvo kompromitira autonomni živčani sustav, utječe na građu tijela, cjeloživotno zdravlje, doživljaj sebe i svijeta i način formiranja odnosa.

Cilj edukacije i treninga iz ITP-a je ovladati načinima terapijskog rada koji će omogućiti da osoba koja krene s radom na sebi s našim terapeutima prođe kroz istinsku transformaciju u cilju izlaska iz nepoželjnih kognitivnih, psiholoških i emocionalnih obrazaca koji su duboko ugravirani u tjeloum i razvije snažniji osjećaj sebe. Terapeut ITP-a u radu nastoji osobu sagledati integralno na svim nivoima ljudskog bića povezujući problematiku koja se manifestira na kognitivno bihevioralnoj razini sa korijenima u podsvijesti i tjeloumu. U radu s klijentom terapeut ITP-a je primarno potpuno prisutan, zainteresiran čuti i doživjeti osobu u njenoj istini i to joj zrcaliti, ali i podržati i facilitirati emocionalne procese koji se žele i trebaju dogoditi u tijelu osobe kojih ona najčešće niti nije  svjesna. Pri tome terapeut paralelno sagledava:

  • u kakvom je sada stanju neurološki sustav osobe i AŽS,
  • kako je određena povreda iz ranog perioda utjecala na neurofiziologiju osobe i funkcioniranje i umreženost mozga
  • kakve je odnose u ranom periodu osoba imala zbog kojih tako funkcionira,
  • koje se vrste transfera aktiviraju osobi u životu i u terapiji
  • koje se ponovno povrjeđivanje ili retraumatiziranje dogodilo što je dovelo osobu u rad
  • koji vid traume je eventualno ispod svega
  • koje su se emocionalne rane aktivirale
  • koje su se psihološke obrane aktivirale
  • kako se te obrane manifestiraju u muskulaturi i ostalim tkivima
  • koje su se stare potiskivane emocije pokrenule i nisu se uspjele dovršiti
  • koji su se blokovi aktivirali u tijelu
  • koje su stvarne nenamirene primarne potrebe ispod svega
  • koje to posljedice može imati dugoročno na unutarnje psihološko-emocionalno stanje osobe i njeno zdravlje
  • kako je taj konflikt utjecao na psihološki osjećaj sebe i sliku o sebi kod osobe, trenutno i dugoročno
  • što se dogodilo u energetskom sustavu osobe i kako on inače izgleda
  • što se dogodilo s granicama osobe i kakve su inače
  • u kojoj mjeri je osoba sada u stresu i kako sada funkcionira njen mehanizam za nošenje sa stresom formiran u ranom periodu.

Imajući cjelovitu sliku o stanju osobe i njenoj interpersonalnoj povijesti terapeut kombinira kognitivna znanja sa svojom intuicijom i osjećajem u tijelu nastoji osjetiti, primijeniti te klijentu pružiti:

  • što sada ta osoba treba kroz odnos s terapeutom što nekada u originalnoj situaciji nije dobila (SES)
  • što sada treba organizam osobe tj. njeno cjelokupno tijelo kako bi se popravilo stanje autonomnog živčanog sustava i fiziologije
  • što sada treba tijelo osobe kako bi popustile blokade i propustile se zablokirane emocije
  • kako facilitirati i podržati proradu emocija, a da ne dođe do retraumatizacije i preplavljivanja
  • koji oblik regulacije osobi treba kako bi se povratila u stanje izreguliranosti
  • što treba osoba na kraju terapije kako bi se učvrstio osjećaj sebe i zatvorio i zaokružio proces
  • kada je vrijeme da osoba dobije i razumijevanje onoga što joj se događalo kod povrjeđivanja i prilikom rada na tome.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.