IPD škola Integralne tjelesne psihoterapije je član Europske asocijacije za tjelesnu psihoterapiju (EABP). U procesu je verificiranja svog programa edukacije kao novog tjelesno orijentiranog terapeutskog pravca. Dok proces verifikacije škole ne bude gotov u diplomama će stajati riječ terapeut umjesto psihoterapeut. Edukacija iz Integralne tjelesne psihoterapije nije namijenjena liječenju psihološki bolesnih osobama sa psihijatrijskim dijagnozama. Terapeut ITP-a je educiran da prepozna psihopatologije i u tom slučaju je obavezan uputiti klijenta psihijatru. Evantualno, u dogovoru sa psihijatrom može nastvaiti biti potpora klijentu u procesu psihijatrijskog liječenja.

EABP.
O Integralnoj tjelesnoj psihoterapiji (ITP)

ITP je jedna od mnogih tjelesno orijentiranih psihoterapija koja se bavi terapijskim radom na posljedicama rane razvojno-odnosne traume i rane (ili kasnije) šok traume (skraćeno – rane traume). Kroz šestogodišnju edukaciju, uz intenzivan rad na sebi i osobnu transformaciju, daje iskustveno i teoretsko usvajanje principa rada prvobitnih tjelesno orijentiranih biodinamskih pristupa (Bioenergetike, Core-energetix-a), terapije usmjerena na klijenta (C. Rogers) kao i razumijevanja i usvajanje osnovnih principa suvremenih tjelesno orijentiranih psihoterapija i metoda (Bodynamic, Somatic Experiencing, Senzorno motorna psihoterapija) kako bi potaklo svoje studente na daljnje edukacije i proširivanje svog znanja iz drugih terapijskih pravaca.

Kako bi budućim terapeutima dala što šire znanje u radu s čovjekom i izbjegla metodologizaciju, ITP je razvila i zastupa integralni pristup u radu s čovjekom tako što, uvažavajući aktualnu vlastitu metodologiju, kontinuirano integrira, povezuje i objedinjava različite psihoterapeutske, znanstvene i teorijske koncepte (epistemologije), načine razmišljanja i rada s čovjekom u jedno koherentno razumijevanje čovjeka i korijena njegovih problema. Konačni cilj je stalno razvijanje i iznalaženje što efikasnijeg načina rada s ciljem podrške čovjeku kroz život. Kao takva ITP će uvijek dalje istraživati, razvijati i usavršavati nove efikasnije načine rada i integrirati nove spoznaje i koncepte u svoju praksu s ciljem vlastite evolucije.

Interdisciplinarnost i transdisciplinarnosti ITP-a

Integralni pristup podrazumijeva interdisciplinarnost odnosno integriranje raznih informacija, tehnika, koncepata, teorija iz različitih znanstvenih i psihoterapijskih disciplina i pravaca. Također ITP svoju metodologiju zasniva na transdisciplinarnosti što podrazumijeva korak dalje u razvoju terapijskog rada i time stvaranje sveobuhvatne sinteze postojećih terapijskih i znanstvenih koncepcija s ciljem razvijanja nove metodologije koja izlazi iz granica prvobitnih terapijskih koncepcija.
ITP je primarno usmjerena na dugotrajniji rad s ciljem otklanjanja korijena problematike, a ne samo simptomatologije i vanjske manifestacije dublje problematike klijenta.
ITP u svom radu polazi od znanstveno potvrđenih spoznaja da su u korijenu većine neželjenih emocionalnih i psiholoških stanja, ponašanja tj. funkcioniranja osobe rana (intrauterina, neonatalna ili kasnija) povrjeđujuća iskustva (nenamirenost primarnih potreba ili aktivno emocionalno, psihološko ili tjelesno povrjeđivanje).
Rana povrjeđujuća iskustva i nenamirenosti (većinom kroz odnose sa skrbnicima) su utjecala na organizaciju neurofiziologije organizma, utjecala na građu tijela te oblikovala podsvijest koja osobu drži zarobljenu u nesvjesnim uvjerenjima, loše-adaptivnim obrascima ponašanja i negativnom doživljaju sebe i svijeta.
ITP ima korijene u interpersonalnoj neurobiologiji, razvojnoj i kliničkoj psihologiji, transpersonalnoj psihologiji, neuroznanosti i Polivagalnoj teoriji, teoriji privrženosti, suvremenoj teoriji regulacije afekta,…
Temeljna postavke rada na sebi po principima ITP-a su sadržane u Jungovim rečenicama: Sve što je nerazriješeno iz najranijeg djetinjstva uprizoruje se u životu kao problem, događaj ili stanje  i Sve što ne valja u svijetu je u nama.”

 

Temeljni principi rada ITP-a su:

1. KONTAKT – Duboki odnos i stvaran kontakt prisutnog, prihvaćajućeg, uvažavajućeg, otvorenog i empatičnog terapeuta s klijentom u kojem klijent može biti konačno autentičan i vjeran svojim emocijama i impulsima bez rizika da izgubi kontakt, što omogućava klijentu da se više poveže sa svojim biološkim impulsima i psihološko-duhovnim centrom sebe.

2. ZNANJE –  Nastojanje sagledavanja, razumijevanja korijena i znanstvenog objašnjenja izvora problematike te iznalaženje trenutno najadekvatnijeg od niza mogućih pristupa kako bi se klijentu pružilo upravo ono što njegov sistem u tom trenutku treba.

3. SUPTILNOST – Iznalaženje što manje invazivnih pristupa u terapiji kako bi se izbjeglo bilo kakvo povrjeđivanje ranjivog i otvorenog klijenta i eventualna retraumatizacija.

4. POŠTOVANJE MUDROSTI TIJELA – Kataliziranje i facilitiranje tjelesnih procesa (neurofizioloških, emocionalnih, senzorno motornih) koji su u trenutku povrjeđivanja bili zaustavljeni i žele se dovršiti u cilju iscjeljenja i vraćanja organizma u balans putem:

–     aktiviranja i facilitiranja i prorade potisnutih emocija kroz procesni rad (najčešće sekundarnih kako bi se došli u kontakt s primarnim emocijama)
–     aktiviranja i dovršavanje suspregnutih senzorno motornih impulsa u tijelu koji pohranjuju ogromnu energiju aktiviranu u cilju preživljavanja kroz titraciju i pendulaciju u cilju zacjeljenja traumatskog iskustva
–     aktiviranja i realizacije potisnutih impulsa za namirenjem primarnih potreba i konačno dobivanje nedostajućeg iskustva namirenj

5. REPAIR – Davanje sistemu iskustva popravka povrjeđujuće situacije da doživi iskustveno situaciju na način kako je trebalo biti

6. VIĐENOST – Viđenje, potvrda i prihvaćanje klijenta u njegovoj istini s ciljem dovođenje klijenta u veći kontakt s vlastitom istinom i stvarnim sobom (Selfom)

7. SAMORAZVOJ – Kontinuirani osobni rad terapeuta na sebi i učenje kroz samorazvoj i daljnje istraživanje.

Postignuće i cilj ITP-a:

Shodno tome postignuće i cilj ITP- a je razrješenje ili ublažavanje posljedica rane i šok traume kao i drugih stresnih životnih situacija na tjelesnom i psihološkom nivou kroz:
–    Dovršavanje i razrješenje zaostalih, potisnutih i nedovršenih inter i intrapersonalnih konflikata, somatiziranih u organizmu koji se manifestiraju u životnim situacijama i novim odnosima i kao takvi su opstruirali daljnje emocionalno, psihološko i socijalno sazrijevanje osobe i nastavljaju joj kvariti kvalitetu života.
–    Zacjeljivanja emocionalnih rana
–    Otapanje obrambenih mehanizama koji su štitili te rane, ali i smetali u funkcioniranju kroz život.
–     Propuštanje započetih i zablokiranih emocija koje se manifestiraju kao emocionalni mišićni blokovi i time otvaranje blokova
–     Dovršavanje zakočenih senzorno motornih pokreta i impulsa manifestiranih kao hipertoničnost mišića koji su dio bazalnih podsvjesnih programa organizma s ciljem preživljavanja.
–     Uspostavljanja boljeg energetskog protoka u organizmu
–     Otpuštanje fascijalnih i mišićnih spazama i blokada.
–     Bolji kontakt ega s afektivnim sustavima, primarnim emocijama i biološkim selfom.
–     Bolji kontakt ega sa psihološkim (duhovnim) Selfom.
….odnosno nastavak emocionalnog, psihološkog i duhovnog sazrijevanja osobe.

Općenito o ITP-u

ITP u svom radu podrazumijeva interdisciplinarni pristup objedinjavajući grane znanosti koje su shodno Kartezijanskom dualizmu čovjeka razdijelile na tijelo, psihu i duh pa tako možemo reći da ITP radi biologizaciju psihologije, psihologizaciju somatske medicine i demistifikaciju duhovne dimenzije čovjeka s ciljem holističkog pristupa u psihoterapiji.

ITP svoju metodologiju bazira na aktualnoj smjeni paradigmi u terapeutskom radu s analitičke, eksplicitne, svjesne, racionalne, verbalne lijeve hemisfere mozga na implicitnu, integrativnu, nesvjesnu, neverbalnu, tjelesno orijentiranu emocionalnu desnu hemisferu mozga.

ITP nije zatvorena u propisane metode i ostaje uvijek izrazito kreativna, kako u razvoju svog koncepta tako i u samom radu s klijentom, jer raspolaže s velikim brojem alata i metoda iz različitih pravaca.

Iako vlada s mnoštvom metoda, terapeut ITP-a je duboko svjestan da je ono što konačno dovodi do promjene u klijentu je odnos prihvaćanja, otvorenosti, empatičnosti i uvažavanja od strane prisutnog terapeuta i susret s klijentom u njegovoj istini.

Integralnost njegujemo i u načinu podučavanja tako što više različitih terapeuta sudjeluje u Terapeutskom treningu prezentirajući različite osobne autentične načine rada. Time budući terapeuti mogu lakše naći svoju autentičnu dimenziju u kojoj su onda i najučinkovitiji za klijenta, umjesto da se potiče kopiranje jednog učitelja i uči jedna određena metoda.

Učiteljski tim ITP-a

Učiteljski tim čine iskusni terapeuti koji su sudjelovali u izgradnji i razvoju programa ITP- a i koji su u daljnjoj stalnoj superviziji europskih supervizora Carmen Joanne Ablack (predsjednica EABP-a), Heinera Steckela, Cornelie Zigmmar i Olafa Trappa.
U programu edukacije pored učiteljskog tima sudjeluju i naši vanjski učitelji Heiner Steckel i Olaf Trapp.

ITP i druge psihoterapije

ITP podrazumijeva da svaka psihoterapija nudi važan i dragocjen dio spoznaja o radu s ljudskim bićem i poštuje njen važan doprinos kojeg nastoji razumjeti i eventualno povezati s drugim pristupima u cilju boljeg međusobnog razumijevanja i unaprjeđenja dijaloga među psihoterapijskim pravcima.

ITP nastoji podržati integriranje različitih pristupa sagledavajući onaj dio znanja koji različite terapije dijele kao zajedničku platformu, kao i onaj dio posebne nove vrijednosti koje pojedina psihoterapija unosi u rad s posljedicama rane traume.

Vjerujemo da svaka terapija sagledava jedan važan dio cjeline dok mi svojim radom želimo dati svoj mali doprinos u svijetu aktualnom procesu sagledavanja ”cijelog slona”.

Najvažniji znanstveni i konceptualni temelji ITP:

–    W. Reich – analiza karaktera, Koncept karakternih obrambenih struktura
–     A. Lowen – Bioenergetska analiza
–     J. Pierrakos – Core energetix
–     L. Heller – Stilovi preživljavanja
–     L. Mercher – Bodynamic
–     T. Levine – Somatic Experiencing, rad s traumom
–     P. Ogden, M. Kekuni – Senzorno motorna terapija
–     S. Freud – transfer i kontratransfer, id, ego, superego
–     A. Schore – Teorija regulacije afekta
–     Steven Porges – Polivagalna teorija
–     D. Siegel  – interpersonalna neurobilogija
–     Ken Wilber  –  spiralna dinamika svijesti, AQAL, pretransfalacy,
–     P. Fonagy – psihička ekvivalencija, mentalizacija, epistemic trust
–     M. Mahler – razvojne faze
–     O. F. Kernberg, – razvojne faze, razvojni zadaci
–     R. Kegan – razvojne faze
–     M. Klein – koncept pozicija, objektne relacije
–     O. Rank, G. Neufeld – counterwill
–     S. Grof  – transpersonalna psihologija
–     J. Bowlby – teorija privrženosti
–     M. Ainsworth – stilovi privrženosti
–     B. van der Kolk – koncept rane traume,
–     J. Panksep – koncept afektivnih sustava,
–     Carl Rogers – humanistička psihologija i koncept terapije usmjerene na klijenta,
–     M. Ericson – rad s podsvjesnim umom kroz trans
–     C. Pert – molekule emocija
–     C. G. Jung – individuacija, Self, arhetipovi, kompleks, kolektivno i individualno nesvjesno, sjena, sinkronicitet, anima, animus

Izvori i korijeni

  • Program treninga i edukacije za Terapeute osobnog razvoja kao i psihoterapeute i savjetodavne terapeute ITP-a je razvijen integracijom koncepata: Bioenergetske analize, Core Energetix-a i spoznaja iz suvremenih tjelesno orijentiranih psihoterapijskih pravaca integriranim sa attachment-u orijentiranim psihodinamskim pravcima koji njeguju odnos bliskosti, povjerenja i posvećenosti klijentu. Program je razvijan kroz period od desetak godina. Koncept IPD škole i centra, koncept edukacije i treninga, kao i teoretski dio programa (Programi: Roditeljstvo i rani razvoj, Rani razvoj utjecaj na život, Osobni razvoj i Trening za terapeuta ITP-a) je autorski rad Tomislava Kuljiša (bibliografija i izvori), a koncept iskustvenih radionica je razvijan godinama radom i iskustvom cijelog terapeutskog tima na osnovu njihovih edukacija u:
  • Center for Intentional Living (New York) koji njeguje spoj tjelesno orijentirane psihoterapije (Alexis Johnson, Phd i Judith Schmrauh Phd  su učenice J. Pierrakosa) sa klijentu orijentiranim psihoterapeutskim pravcima (C. Rogers)
  • Snow Lion škole u Francuskoj
  • Core Energetics-u sa Zigmmarom Gerkenom
  • Supervizijskim treninzima s Olafom Trappom, Heinerom Steckelom iz Bioenergetske analize
  • CorSoma trening sa Corneliom Gerken
  • Centru za integrativni razvoj Zagreb
  • Somatic Experiencing treningu po Peteru Levinu
  • i mnogim drugim edukacijama i radionicama.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.