IPD škola Integralne tjelesne psihoterapije je član Europske asocijacije za tjelesnu psihoterapiju (EABP). U procesu je verificiranja svog programa edukacije kao novog tjelesno orijentiranog psihoterapeutskog pravca. Dok proces verifikacije škole ne bude gotov u diplomama će stajati riječ terapeut umjesto psihoterapeut. Edukacija iz Integralne tjelesne psihoterapije nije namijenjena liječenju psihološki bolesnih osoba sa psihijatrijskim dijagnozama. Terapeut ITP-a je educiran da prepozna psihopatologije i u tom slučaju je obavezan uputiti klijenta psihijatru. Evantualno, u dogovoru sa psihijatrom može nastvaiti biti potpora klijentu u procesu psihijatrijskog liječenja.

EABP.
O Integralnoj tjelesnoj psihoterapiji (ITP)

ITP je tjelesno orijentirana psihoterapija koja se bavi terapijskim radom na posljedicama rane razvojno-odnosne traume i rane šok traume (opći pojam – rana trauma) sagledavajući kako su rani interpersonalni odnosi i ostala rana i kasnija iskustva utjecali na formiranje neurofiziologije osobe i cjelokupnog organizma, njene psihe, unutarnjeg emocionalnog svijeta, podsvjesnih uvjerenja osobe kao i na građu i funkcionalnost tijela. Videći korijene ljudske problematike kroz opisani koncept, ITP podrazumijeva da novi odnos kroz terapeutski rad može dovesti do promjena na svim spomenutim nivoima i unaprijediti kvalitetu života osobe. U radu terapeut ITP-a, pored niza tehnika za rad s tijelom i neurofiziologijom organizma kojima vlada, primarno koristi sebe kao instrument zbog čega je iznimno važno da kontinuirano i dalje radi na sebi. Stoga je ITP uz tjelesnu komponentu izrazito odnosna, klijentu orijentirana psihoterapija (two person psychotherapy).

Kroz šestogodišnju edukaciju, uz intenzivan rad na sebi i osobnu transformaciju, ITP daje iskustveno i teoretsko usvajanje principa rada prvobitnih tjelesno orijentiranih biodinamskih pristupa (Bioenergetike, Core-energetix-a), terapije usmjerena na klijenta (C. Rogers) kao i razumijevanja i usvajanje osnovnih principa suvremenih tjelesno orijentiranih psihoterapija i metoda (Bodynamic, Somatic Experiencing, Senzorno motorna psihoterapija) kako bi potaklo svoje studente na daljnje edukacije i proširivanje svog znanja iz drugih psihoterapijskih pravaca.

Kako bi budućim terapeutima dala što šire znanje u radu s čovjekom i izbjegla metodologizaciju, ITP je razvila i zastupa integralni pristup u radu s čovjekom tako što, uvažavajući aktualnu vlastitu autentičnu metodologiju, kontinuirano i dalje integrira, povezuje i objedinjava različite psihoterapijske, znanstvene i teorijske koncepte i epistemologije, načine razmišljanja i rada s čovjekom u jedno koherentno razumijevanje čovjeka i korijena njegovih problema. Konačni cilj je stalno razvijanje i iznalaženje što efikasnijeg načina rada s ciljem podrške čovjeku kroz život na način da integriramo rad s tijelom, duhom i umom. Kao takva ITP će uvijek dalje istraživati, razvijati i usavršavati nove efikasnije načine rada i integrirati nove spoznaje i koncepte u svoju praksu s ciljem vlastite evolucije.

Interdisciplinarnost i transdisciplinarnosti ITP-a

Integralni pristup podrazumijeva interdisciplinarnost odnosno integriranje raznih informacija, tehnika, koncepata, teorija iz različitih znanstvenih i psihoterapijskih disciplina i pravaca. Također ITP svoju metodologiju zasniva na transdisciplinarnosti što podrazumijeva korak dalje u razvoju terapijskog rada i time stvaranje sveobuhvatne sinteze postojećih terapijskih i znanstvenih koncepcija, što rezultira razvijanjem nove autentične i originalne metodologije koja izlazi iz granica prvobitnih terapijskih koncepcija.
ITP je primarno usmjerena na dugotrajniji rad s ciljem otklanjanja korijena problematike, a ne samo simptomatologije i vanjske manifestacije dublje problematike klijenta.
ITP u svom radu polazi od znanstveno potvrđenih spoznaja da su uz epigenetsko nasljeđe, u korijenu većine neželjenih emocionalnih i psiholoških stanja, ponašanja tj. funkcioniranja osobe njena rana (intrauterina, neonatalna ili kasnija) povrjeđujuća iskustva (nenamirenost primarnih potreba ili aktivno emocionalno, psihološko ili tjelesno povrjeđivanje).
ITP smatra da rana povrjeđujuća iskustva i nenamirenost, odnosno zanemarivanje (većinom kroz odnose sa skrbnicima) su utjecala na organizaciju neurofiziologije organizma, na građu tijela te oblikovala podsvijest koja osobu drži zarobljenu u nesvjesnim uvjerenjima, loše-adaptivnim obrascima ponašanja i negativnom doživljaju sebe i svijeta.
ITP sa temelji na interpersonalnoj neurobiologiji, razvojnoj i kliničkoj psihologiji, transpersonalnoj psihologiji, neuroznanosti i Polivagalnoj teoriji, Teoriji privrženosti, suvremenoj Teoriji regulacije afekta, konceptu objektnih relacija itd.

Temeljna postavke rada na sebi po principima ITP-a su sadržane u Jungovim rečenicama: Sve što je nerazriješeno iz najranijeg djetinjstva uprizoruje se u životu kao problem, događaj ili stanje, kao  i Sve što ne valja u svijetu je u nama.”

 

Temeljni principi rada ITP-a su:

  1. KONTAKT – Duboki odnos i stvaran kontakt prisutnog, prihvaćajućeg, uvažavajućeg, otvorenog i empatičnog terapeuta s klijentom u kojem klijent može biti konačno autentičan i vjeran svojim emocijama i impulsima bez rizika da izgubi kontakt, što omogućava klijentu da se više poveže sa svojim biološkim impulsima i psihološko-duhovnim centrom sebe.
  2. ZNANJE –  Nastojanje sagledavanja, razumijevanja korijena i znanstvenog objašnjenja izvora problematike te iznalaženje trenutno najadekvatnijeg od niza mogućih pristupa kako bi se klijentu pružilo upravo ono što njegov sistem u tom trenutku treba.
  3.  SUPTILNOST – Iznalaženje što manje invazivnih pristupa u terapiji kako bi se izbjeglo bilo kakvo povrjeđivanje ranjivog i otvorenog klijenta i eventualna retraumatizacija.
  4.  POŠTOVANJE MUDROSTI TIJELA – Kataliziranje i facilitiranje tjelesnih procesa (neurofizioloških, emocionalnih, senzorno motornih) koji su u trenutku povrjeđivanja bili zaustavljeni i žele se dovršiti u cilju iscjeljenja i vraćanja organizma u balans putem:

–     aktiviranja i facilitiranja i prorade potisnutih emocija kroz procesni rad (najčešće sekundarnih kako bi se došli u kontakt s primarnim emocijama)
–     aktiviranja i dovršavanje suspregnutih senzorno motornih impulsa u tijelu koji pohranjuju ogromnu energiju aktiviranu u cilju preživljavanja kroz titraciju i pendulaciju u cilju zacjeljenja traumatskog iskustva
–     aktiviranja i realizacije potisnutih impulsa za namirenjem primarnih potreba i konačno dobivanje nedostajućeg iskustva namirenja

  1.   REPAIR – Davanje sistemu iskustva popravka povrjeđujuće situacije da doživi iskustveno situaciju na način kako je trebalo biti.
  2.   VIĐENOST – Viđenje, potvrda i prihvaćanje klijenta u njegovoj istini s ciljem dovođenje klijenta u veći kontakt s vlastitom istinom i stvarnim sobom (Selfom).
  3.   SAMORAZVOJ – Kontinuirani osobni rad terapeuta na sebi i učenje kroz samorazvoj i daljnje istraživanje.

 

 

Postignuće i cilj ITP-a:

Shodno tome postignuće i cilj ITP- a je razrješenje ili ublažavanje posljedica rane i šok traume kao i drugih stresnih životnih situacija na tjelesnom i psihološkom nivou kroz:
–    Dovršavanje i razrješenje zaostalih, potisnutih i nedovršenih inter i intrapersonalnih konflikata, somatiziranih u organizmu koji se manifestiraju u životnim situacijama i novim odnosima i kao takvi su opstruirali daljnje emocionalno, psihološko i socijalno sazrijevanje osobe i nastavljaju joj kvariti kvalitetu života.
–    Zacjeljivanja ”emocionalnih rana” nastalih kroz objektne relacije
–    Otapanje obrambenih mehanizama koji su štitili te ”rane”, ali i smetali u funkcioniranju kroz život.
–     Propuštanje započetih i zablokiranih emocija koje se manifestiraju kao emocionalni mišićni blokovi i time otvaranje blokova
–     Dovršavanje zakočenih senzorno motornih pokreta i impulsa manifestiranih kao hipertoničnost mišića koji su dio bazalnih podsvjesnih programa organizma s ciljem preživljavanja.
–     Uspostavljanja boljeg energetskog protoka u organizmu
–     Otpuštanje fascijalnih i mišićnih spazama i blokada.
–     Bolji kontakt ega s afektivnim sustavima, primarnim emocijama i biološkim selfom.
–     Bolji kontakt ega sa psihološkim (duhovnim) Selfom.
….odnosno nastavak emocionalnog, psihološkog i duhovnog sazrijevanja osobe.

Općenito o ITP-u

ITP u svom radu podrazumijeva interdisciplinarni pristup objedinjavajući grane znanosti koje su shodno Kartezijanskom dualizmu čovjeka razdijelile na tijelo, psihu i duh pa tako možemo reći da ITP radi biologizaciju psihologije, psihologizaciju somatske medicine i demistifikaciju duhovne dimenzije čovjeka s ciljem holističkog pristupa u psihoterapiji.

ITP svoju metodologiju bazira na aktualnoj smjeni paradigmi u terapeutskom radu s analitičke, eksplicitne, svjesne, racionalne, verbalne lijeve hemisfere mozga na implicitnu, integrativnu, nesvjesnu, neverbalnu, tjelesno orijentiranu emocionalnu desnu hemisferu mozga.

ITP nije zatvorena u propisane metode i ostaje uvijek izrazito kreativna, kako u razvoju svog koncepta tako i u samom radu s klijentom, jer raspolaže s velikim brojem alata i metoda iz različitih pravaca.

Iako vlada s mnoštvom metoda, terapeut ITP-a je duboko svjestan da je ono što konačno dovodi do promjene u klijentu je odnos prihvaćanja, otvorenosti, empatičnosti i uvažavanja od strane prisutnog terapeuta i susret s klijentom u njegovoj istini.

Integralnost njegujemo i u načinu podučavanja tako što više različitih terapeuta sudjeluje u Terapeutskom treningu prezentirajući različite osobne autentične načine rada. Time budući terapeuti mogu lakše naći svoju autentičnu dimenziju u kojoj su onda i najučinkovitiji za klijenta, umjesto da se potiče kopiranje jednog učitelja i uči jedna određena metoda.

ITP i druge psihoterapije

ITP podrazumijeva da svaka psihoterapija nudi važan i dragocjen dio spoznaja o radu s ljudskim bićem i poštuje njen važan doprinos kojeg nastoji razumjeti i eventualno povezati s drugim pristupima u cilju boljeg međusobnog razumijevanja i unaprjeđenja dijaloga među psihoterapijskim pravcima.

ITP nastoji podržati integriranje različitih pristupa sagledavajući onaj dio znanja koji različite terapije dijele kao zajedničku platformu, kao i onaj dio posebne nove vrijednosti koje pojedina psihoterapija unosi u rad s posljedicama rane traume.

Vjerujemo da svaka terapija sagledava jedan važan dio cjeline, a ITP svojim djelovanjem želi dati svoj mali doprinos u svijetu aktualnom procesu sagledavanja ”cijelog slona”.

Najvažniji znanstveni i konceptualni temelji ITP:

–     W. Reich – analiza karaktera, Koncept karakternih obrambenih struktura
–      A. Schore – Teorija regulacije afekta
–      A. Lowen – Bioenergetska analiza
–      Carl Rogers – humanistička psihologija i koncept terapije usmjerene na klijenta,
–      J. Pierrakos – Core energetix
–      L. Heller – Stilovi preživljavanja
–      L. Mercher – Bodynamic
–      T. Levine – Somatic Experiencing, rad s traumom
–      P. Ogden, M. Kekuni – Senzorno motorna terapija
–      S. Freud – transfer i kontratransfer, id, ego, superego
–      Steven Porges – Polivagalna teorija
–      D. Siegel  – interpersonalna neurobilogija
–      Ken Wilber  –  spiralna dinamika svijesti, AQAL, pretransfalacy,
–      P. Fonagy – psihička ekvivalencija, mentalizacija, epistemic trust
–      M. Mahler – razvojne faze
–      O. F. Kernberg, – razvojne faze, razvojni zadaci
–      R. Kegan – razvojne faze
–      M. Klein – koncept pozicija, objektne relacije
–      O. Rank, G. Neufeld – counterwill
–      S. Grof  – transpersonalna psihologija
–      J. Bowlby – teorija privrženosti
–      M. Ainsworth – stilovi privrženosti
–      B. van der Kolk – koncept rane traume,
–      J. Panksep – koncept afektivnih sustava,
–      M. Ericson – rad s podsvjesnim umom kroz trans
–      C. Pert – molekule emocija
–      C. G. Jung – individuacija, Self, arhetipovi, kompleks, kolektivno i individualno nesvjesno, sjena, sinkronicitet, anima, animus

 

Izvori i korijeni

Program treninga i edukacije za Terapeute osobnog razvoja kao i psihoterapeute i savjetodavne terapeute ITP-a je razvijen integracijom koncepata: Bioenergetske analize, Core Energetix-a i spoznaja iz suvremenih tjelesno orijentiranih psihoterapijskih pravaca integriranih s attachment-u orijentiranim psihodinamskim pravcima kao i klijentu orijentiranim psihoterapijama koje njeguju odnos bliskosti, povjerenja i posvećenosti klijentu. Program je razvijan kroz period od desetak godina. Koncept IPD škole i centra, koncept edukacije i treninga, kao i teoretski dio programa (Koncept predavanja i programi: Rani razvoj i roditeljstvo, Rani razvoj utjecaj na život, Osobni razvoj i Trening za terapeuta ITP-a) je autorski rad Tomislava Kuljiša (bibliografija i izvori), a koncept iskustvenih radionica i edukacije za terapeute je razvijan godinama radom i iskustvom cijelog terapeutskog tima na osnovu njihovih edukacija u:

  • Center for Intentional Living (New York) koji njeguje spoj tjelesno orijentirane psihoterapije i klijentu orijentirane psihoterapije (C. Rogers). Alexis Johnson, Phd i Judith Schmrauh Phd.
  • Intergrativna psihoterapija
  • Sue Johnson – Emotionaly focused therapy
  • Snow Lion škole u Francuskoj
  • Core Energetics-u sa Zigmmarom Gerkenom
  • Supervizijskim treninzima s Olafom Trappom, Heinerom Steckelom iz Bioenergetske analize
  • CorSoma trening sa Corneliom Gerken
  • Centru za integrativni razvoj Zagreb
  • Somatic Experiencing treningu po Peteru Levinu
  • i mnogim drugim edukacijama i radionicama.
Ukratko o ITP

Integralna tjelesna psihoterapija kao jedan od tjelesno orijentiranih biodinamskih koncepata je u biti koncept koji integrira znanja o čovjeku podijeljena u različite znanosti koje u praksi ne uspijevaju dovoljno surađivati i međusobno se razumjeti. ITP je kao ljepilo koje povezuje i integrira znanja o svim dimenzijama čovjeka tako što rade fiziologizaciju i biologizaciju psihologije, psihologizaciju medicine i anatomije kao i demistifikaciju i utjelovljivanje ljudske spiritualnosti. Kroz ITP sagledavamo kako interpersonalni odnosi formiraju podsvijest koja s neurologijom i fiziologijom tijela čini jednu cjelinu (tjeloum) te kako utjelovljena podsvijest oblikuje ljudsku psihu, način percipiranja, razmišljanja, ponašanja i odlučivanja kao i osoban odnos prema inherentnoj spiritualnosti. ITP nam omogućava sagledavanje kako interpersonalna iskustva iz ranog perioda ostaju ugravirana u neurobiologiji ljudskog organizma te tako postaju osnova na kojoj se formira psihološki aparat čovjeka i kasnije utječu na cjeloživotno zdravlje te kvalitetu i dužinu života osobe.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.